Sumnjičavost nakon Minska II

Sigurno su maratonski noćni pregovori u Minsku, kao i Summit EU u Briselu, bili razlog tome što su samo dijelovi postignutog sporazuma procurili u javnost. Nakon summita, na kojem su učestvovali njemačka kancelarka Angele Merkel i predsjednici Rusije, Francuske i Ukrajine, Vladimir Putin, Francoisa Hollande i Petro Porošenko, prvi se oglasio ruski predsjednik Putin n akratkoj konferenciji za novinare i pri tom obznanio da su se sukobljene strane dogovorile primirje u istočnoj Ukrajini od 15. veljače. To su kasnije potvrdili i njemačka kancelarka Merkel i francuski predsjednik Hollande. Oboje su, uz oprezni optimizam, govorili o tračku nade. Ipak, čovjek se pita na čemu ta nada počiva.

Minsk II ništa više od Minska I?

Kraj borbi i ubijanja na istoku Ukrajine bio bi bez sumnje dobar rezultat koji može da raduje, ali s obzirom na oskudne informacije o najnovijem sporazumu sumnjičavost je više nego opravdana. Kada se pažljivije prouči dogovoreni paket mjera, mora se konstatovati da taj novi sporazum – Minsk II – ne ide puno dalje nego prvi sporazum iz Minska, koji je sklopljen u rujnu 2014. godine. I tada je bio dogovoren prekid vatre i povlačenje teškog oružja, ali to primirje se nikad stvarno nije poštivalo.

U međuvremenu su pobunjenici koje podupire Rusija svojim vojnim ofenzivama odvojili dodatna područja na svim bojišnicama. Trenutno je u žarištu borbi važno logističko željezničko čvorište Debalcevo. Njega su navodno okružili separatisti, ali ukrajinske vladine trupe ga sigurno neće predati bez borbe.

Pošto sporazum stupa na snagu za dva dana, niej isključeno da će se borbe za Debeceljevo intenzivirati da bi se vojno, na terenu, stvorio svršen čin. Iz tih, ali i iz drugih razloga, potrebno je zadržati sumnjičav stav prema tome da li će se prekid vatre dogovoren za 15. veljače stvarno poštivati. Jer, svaki dogovor prekida vatre ima izgleda na uspjeh samo ako demilitariziranu zonu između sukobljenih strana budu dovoljno nadzirale neutralne snage. Ipak, veoma je upitno da li OSCE može da odigra tu ulogu, jer je u novom sporazumu uloga nadgledanja primirja koju bi trebalo da preuzme ta organizacija, opisana oskudnim i relativno uopštenim riječima. A vjerojatnost da će borbe biti nastavljene je velika.

Osim ovoga, razne tačke dogovora traže od ukrajinskog državnog vrha, ne samo da trpi istočno-ukrajinski režim neprijateljski nastrojen prema Kijevu, već i da mu financijski pomogne. Istodobno, veoma uopšteno se govori o tome da bi ukrajinska država trebalo da krajem 2015. ponovo preuzme kontrolu nad ukrajinsko-ruskom granicom. Dakle, za Ukrajinu ovaj sporazum ne predstavlja bezbjednosni dobitak.

Nada do vikenda

Do 15. februara Evropa bi se mogla nadati da će primirije postati stvarnost. Ipak, ni u kom slučaju nije izvjesno da će MInsk II okončati prolijevanje krvi. Onda bi sljedećeg tjedna na stolu ponovo moglo biti pitanje sankcija, ali i isporuka oružja Ukrajini.