Sve što ste htjeli da znate o dvojnom državljanstvu
9. august 2019
U Turskoj je uhapšen njemački državljanin turskog porijekla, u zatvorima u Iranu nalazi se nekoliko zapadnih državljana. Državljanstvo neke ljude prati kao sjenka, čak i ako su odavno otišli iz zemlje na čiji pasoš imaju pravo.
Ta putna isprava može biti blagoslov, ali i prokletstvo, može omogućavati slobodu kretanja, ali je i ograničavati. To zavisi od države do države.
Strogo kontrolisano državljanstvo
Iran je jedna od zemalja koja ne pušta svoje građane, čak i ako oni zaista žele da odu. Građanski zakonik Irana predviđa da je iransko državljanstvo gotovo nemoguće napustiti. U isto vrijeme, ono se stiče praktično neizbježno: svako čiji je otac državljanin te zemlje takođe dobija iransko državljanstvo.
Ženama je posebno otežano da se odreknu iranskog državljanstva. One naime ne smiju da imaju neko drugo državljanstvo osim onog koje imaju njihovi muževi. Iz tih razloga se u Njemačkoj dvostruko državljanstvo gotovo uvijek prihvata kada je riječ o naturalizovanim Irancima. Podaci njemačkog Saveznog zavoda za statistiku pokazuju da je prošle godine njemačko državljanstvo dobilo 3.080 Iranaca, a da se pritom niko od njih nije odrekao svog iranskog pasoša.
Iran nije jedina zemlja koja odbija da da svojim građanima otpust iz državljanstva. To je slučaj u još četrdesetak zemalja, uključujući i neke za koje se to možda ne očekuje – poput Argentine. Prošle godine 155 Argentinca dobilo je državljanstvo Njemačke i pritom zadržalo svoj argentinski pasoš. Ostale zemlje sa strogim pravilima o državljanstvu su Avganistan, Eritreja, Iran, Nigerija, Sirija…
Porijeklo ili teritorija
U osnovi, postoje dva principa na osnovu kojih se odlučuje ko ima pravo na državljanstvo. Sjedinjene Američke Države tako državljanstvo dodjeljuju na osnovu teritorijalnog principa, koji se takođe naziva ius soli. To znači da sva djeca rođena na teritoriji SAD dobijaju američko državljanstvo. Drugačije je na primjer u Njemačkoj i Kini. Te dvije države slijede princip porijekla, ius sanguinis. Njemačko državljanstvo se dakle ne stiče na osnovu rođenja na teritoriji Njemačke, već na osnovu porijekla roditelja.
Ipak, u Njemačkoj je ljudima stranog porijekla omogućeno da dođu do njemačkog državljanstva, a moguće je steći i dvostruko državljanstvo. U Kini je to znatno teže, a dvostruko državljanstvo je čak zabranjeno zakonom. Takođe, djeca Kineza koja žive npr. u SAD neće moći da postanu kineski državljani, jer je to u suprotnosti sa principom porijekla.
Evropljani u raju sa pasošima
Kada je riječ o Evropskoj uniju, situacija se tu u priličnoj meri razlikuje od zemlje do zemlje. U Njemačkoj su od 2007. godine državljani zemalja EU, kao i Švajcarske naturalizovani na osnovu pretpostavke „višestrukog državljanstva". I ostale države EU dozvoljavaju dvojno državljanstvo, bilo u potpunosti, bilo uz određena ograničenja.
Popis stanovništva iz 2011. godine pokazao je da u Njemačkoj ima nešto manje od 4,3 miliona ljudi koji pored njemačkog imaju bar još jedno državljanstvo. Pored njemačkog, 690.000 ljudi ima i poljsko, 570.000 rusko i 530.000 tursko državljanstvo. Ti podaci nisu, međutim, precizni, jer je Savezni zavod za statistiku do njih došao samo na osnovu izjava popisanih. Mora se računati da su mnogi prilikom popisa zaboravili ili nisu željeli da navedu da imaju još jedno državljanstvo pored njemačkog.
Specifičnost Njemačke bilo je to što su do kraja 2014. godine djeca čiji su roditelji stranci, a rođena su u Njemačkoj, između 18 i 23 godine morala da odluče čiji pasoš će uzeti: zemlje rođenja ili zemlje porekla njihovih roditelja. To je prije svega pogađalo ljude turskog porijekla s njemačkim pasošem.
Međutim, od kraja 2014. oni koji su do navršene 21. godine u Njemačkoj boravili najmanje osam godina ili su šest godina u Njemačkoj pohađali školu – ne moraju više da donose takvu odluku. To važi i za one koji su školsku diplomu ili stručno obrazovanje stekli u Njemačkoj. Ljudima turskog porekla to je omogućilo da zadrže i tursko i njemačko državljanstvo.