Tenzije na relaciji Trump-Merkel iznuruju NATO

Američki predsjednik izjavio je prošle sedmice tokom posjete Montani kako dolazi da kaže NATO-u: „Morate da počnete da plaćate svoje račune. SAD ne može da se brine za sve!" Publika je Trampu dala veliki aplauz dok je nastavljao već poznati govor usmjeren protiv njemačkih malih izdvajanja za odbranu, ali i protiv kancelarke Angele Merkel. Govorio je o tome kako je „rekao Angeli" da joj on „ne može ništa garantovati, ali mi vas štitimo i… ne znam koliko dobijamo štiteći vas."

Ove nesuglasice u samom temelju Alijanse – obećanju o uzajamnoj odbrani sadržanoj u članu 5 – predstavljaju najnoviju prijetnju nadama NATO da održe uspješan samit u srijedu i četvrtak u svojoj novoj centrali u Briselu.

Sada se kao „uspjeh" može okarakterisati odsustvo diplomatskih katastrofa sličnih onima koje su se desile na samitu G7 početkom juna, kada je Tramp odbio da potpiše konačno saopštenje, nazvao kanadskog premijera Džastina Tridoa  „nečasnim", te uhvaćen na fotografiji koja je postala viralna, a na kojoj se može vidjeti kako Tramp oštro gleda kancelarku Merkel koja mu uzvraća istom mjerom.

„Svako ima pravo da bude nervozan", rekla je Sofija Beš, saradnica Centra za evropske reforme (CER), govoreći o mogućnosti sukoba između Trampa i Merkel. „Tramp namiješta dva odsto kao zlatnu kartu za bilo kog evropskog lidera koji bi išao rame u rame sa Trampom i to je razlog zašto su svi zabrinuti."

Samo sedam saveznika, pored SAD, ulaže u svoju odbranu propisana dva odsto BDP-a ili više, iako svih 29 saveznika sada povećava svoj budžet za odbranu, prateći trend koji je počeo 2014. godine.

I pored toga što je poslao pisma nekolicini saveznika upozoravajući ih da njihovi izdaci nisu bili zadovoljavajući, očekuje se da Trampov antagonizam najviše bude usmjeren ka Angeli Merkel zato što upravlja najvećom evropskom ekonomijom. Razlog je što Njemačka izdvaja samo 1,2 odsto svog BDP-a na odbranu ove godine, sa planom da taj udio poveća na 1,5 do 2025. godine.

Iako se slaže da Njemačka mora unaprjeđivati svoju odbranu, Beš smatra da je Trampova nemilosrdna retorika kontraproduktivna, čak i opasna. „Sve što sada podriva transatlantski savez ide u korist Putinu”, rekla je za DW. „Način na koji predsjednik Tramp tretira Angelu Merkel potencijalno bi moglo da podijeli i Evropljane."

Uzburkanost na rasporedu

Ipak, Džejms Apaturaj, zamjenik asistenta generalnog sekretara NATO-a za bezbjednosnu politiku, objasnio je da savez ne može da zaobiđe raspravu o „novcu, mogućnostima i doprinosima". „Veoma je važno da ne dođemo u situaciju gdje bi SAD postale toliko frustrirane da pomisle kako bi trebalo da donesu druge odluke", izjavio je. „To bi bio tragičan ishod za svakoga. Stoga, mi moramo da pokažemo da se teret dijeli podjednako"

Tramp je već predložio povlačenje određenog broja američkih vojnih lica iz Njemačke, od ukupno 35.000, koliko ih je trenutno stacionirano.

Postoji mnogo drugih pitanja koja zahtijevaju pažnju, a jedan od najočiglednijih je jedinstven odgovor na agresivno ponašanje Rusije. Nove brige proizašle su iz Trampovog neobavezujućeg odgovora na pitanje o ruskoj aneksiji Krima – događaju sa najviše dešavanja u istoriji NATO-a nakon Hladnog rata. Upitan u kontekstu predstojećeg sastanka sa Putinom 16. jula, Tramp je odgovorio: „Moraćemo da vidimo“ da li će promeniti američki stav o nepriznavanju aneksije.

Uzdrmani su i napori da se okonča rat u istočnoj Ukrajini između ukrajinskih snaga i separatista podržanih od strane Rusije. Zamjenik šefa misije OEBS-a Aleksander Hag pozvao je lidere na samitu da podstaknu obje strane, zajedno sa Moskvom, da poštuju dogovor o prekidu vatre. „Nijedna šansa za diskusiju o ovom konfliktu ne smije biti propuštena", rekao je Hag za DW.

Sve je dobro što se dobro svrši…saopštenjem

Jan Leser, potpredsjednik Njemačkog Maršalovog fonda u Briselu izjavio je da bi, ukoliko ništa ne pođe po zlu, samit mogao da bude produktivan i donese „nekoliko veoma konkretnih rezultata počevši od podjele tereta do brzog odgovora na partnerstva sa evropskom periferijom". Ipak, napomenuo je da bi nakon iskustva G7 zvaničnici trebalo da budu zabrinuti da li će ovaj put uopšte biti zvaničnog saopštenja.

„Kada bi se radilo samo o dugoročnim problemima prilagođavanja podjele tereta, uloge NATO-a u borbi protiv terorizma i sličnim pitanjima, smatram da bi diskusija bila drugačija“, objasnio je Leser. „Međutim, postoji velika frustracija zbog osjećaja da su tradicionalne veze transatlantske diplomatije, uključujući i transatlantsku diplomatiju NATO-a  - izgubljene. Nekako smo se udaljili od normalnih i predvidljivih načina rada", zaključio je Jan Leser.