Tunis ima dovoljno svojih problema

Optužbe za mučenja na račun tuniskih snaga bezbjednosti - ovo zvuči kao da se događa u neko drugo vrijeme, u vrijeme diktature Bena Alija kojeg su građani Tunisa prije šest godina protjerali iz zemlje. Ali, ovo su ipak nove optužbe Amnesti internešenala (AI), koje se odnose na posljednje dvije godine. I one su potvrda za to, da diktatora nije toliko teško prognati koliko je teško prevladati posljedice jednog takvog sistema. Tunis se s tim bori već šest godina, ali ta borba će potrajati još dugo.

Povratak na metode diktature

Veliki broj političkih zahtjeva iz doba revolucije su manje ili više svedena na dva osnovna: bezbjednost i privreda. Jer, nakon mnogih terorističkih napada, koji su u većini slučajeva počinjeni od strane radikalizovanih građana Tunisa, izgleda da se snage bezbjednosti u toj zemlji vraćaju dijelom brutalnim metodama iz vremena diktature. A vladi teško pada da se s tim konsekventno nosi. No, nije u pitanju samo to: vlada ekstremno nerado istražuje odakle zapravo ovaj terorizam dolazi, te koji su motivi i uzroci tog što se sve više radikalizovanih građana Tunisa priključuje terorističkim organizacijama u inostranstvu ali i izvode napade na domaćem terenu. To što je očigledno potraga za uzrocima i strukturama tabu tema, vlada se primarno oslanja na krivično gonjenje, racije koje sprovodi vojska i upotrebu sile.

Mlada tuniska demokratija se u inostranstvu prije svega dovodi u vezu sa eksportom ekstremista. Njemačka na primjer sarađuje sa Tunisoom na polju bezbjednosti: obukom snaga bezbjendosti, naoružanjem policije i vojske - ali sve to pokazuje s mukom postignut spori napredak. A dijelom haotične strukture u tuniskom vladajućem aparatu, nedostatak saradnje među resorima - to nijedan savjetnik ili partner spolja ne može popraviti. To mora vlada premijera Jusefa Kaleda sama postići. No, tu se do sada nažalost ne vide veliki pomaci. I to je ono što borbu protiv terorizma čini jednako teškom, koliko i borbu protiv nezaposlenosti u zemlji.

Zahtjevi iz Evrope

Domaćim problemima se još pridružuju i zahtjevi iz Evrope - Tunis bi trebalo više da učini na zaustavljanju migracija. Jer, kada god se u Njemačkoj posebno zahuktaju debate o migracijama, onda uvijek iznova dolaze prijedlozi da se izgrade prihvatni centri na sjeveru Afrike. To činjenica donosi lijepe naslove u njemačkoj štampi, ali vrlo malo napretka u samoj stvari. Jednoj zemlji poput Tunisa, s obzirom da skoro uopšte nije u situaciji da prevlada sopstvene probleme, a njih je svakako previše, nisu potrebni ovakvi centri.

Ko uopšte vjeruje u to ozbiljno da bi se u Tunisu mogao napraviti funkcionalan sistem azila i sigurni prihvatni centri u kojima bi vladala ljudska prava po evropskim standardima? Vlada Tunisa ima pune ruke posla da zemlju kako tako održi politički i privredno. A za to je Tunisu potrebna podrška a ne novi i dodatni izazovi.