Turska: Kada se politika miješa u privatni život

"Imam prijateljice koje uvijek imaju suzavac ili dugu iglu kod sebe. Ja osobno to ne nosim, ali razmišljam o tome", kaže Irmak, 32-godišnjakinja koju smo sreli u kafeu Nişantaşı, u jednoj liberalnoj četvrti Istanbula. Ona živi sama. Ujutro, kako kaže, mora dobro razmisliti da se adekvatno obuče. Smatra da turska vlada vrši pritisak na žene i oduzima im slobodu.

14. marta 2003. godine Redžep Taib Erdogan je formirao vladu i postao premijer. Od tada su napadi politike na životni ljudi stalna tema diskusija u Turskoj. Najviše pogođene tim napadima i političkom retorikom su žene.

Ne smijati se preglasno

Erdogan neprestano svojim izjavama izaziva reakcije: Žene bi trebale imati najmanje troje djece, carski rez je loš, abortus je ubistvo. Bülent Arınç, koji je od od 2009. do 2011. godine bio zamjenik premijera, je rekao da bi žene trebale biti "čestite" i da se u javnosti ne bi trebale previše smijati. Ministar zdravstva Mehmet Müezzinoğlu je izjavio da žene osim karijere majke ne bi trebale slijediti ni jednu drugu karijeru.

34-godišnja doktorantkinja Selime živi u Beyoğlu u Istanbulu. "Vlada, koja toliko priča o ženama, potiče muškarce u društvu, a onda nije važno hoće li žene, koje se ne pokoravaju, biti silovane ili postati žrtve nasilja. Selime ima osjećaj da se kao žena, koja ne spada u sliku "dobre žene" kako je opisuje vlada, sve češće mora braniti. "Za slobodu i jačinu žene je opasno kada postojeća prava ne budu provedena u praksi. Najbolji primjer za to je Zakon o pobačaju. Vidim opasnost i za sebe."   

"Naše nacionalno piće je Ayran"

I Erdoganov stav prema alkoholu je u posljednjih 15 godina stalno kritiziran. "Naše nacionalno piće je ayran", rekao je Erdogan. Prodaja alkoholnih pića u supermarketima i malim prodavnicama je nakon 22 sata zabranjena. Prikazivanje alkohola u filmovima, video spotovima i serijama je zabranjeno. Također tvrtkama koje su distribuirale alkoholna pića nije više dozvoljeno da sponzoriraju festivale i koncerte. Pri svemu tome Erdogan je bio mišljenja da ove restrikcije ne predstavljaju napad na životni stil ljudi.

Gospodin Baki ima 58 godina i penzioniran je. On kritizira dodatak na cijenu koji je uveden na alkoholna pića. "Alkohol, cigarete i benzin financiraju Tursku", kaže on. Zbog toga što je život postao skuplji on više ne vozi auto. "Preskupo je...kasko, osiguranje, sve je previše", kaže Baki. 

Unatoč brojnim diskusijama o ograničavanju načina života postoje i oni koji su stanjem zadovoljni. 58-godišnji Özcan Bayrak je radio kao savjetnik za sigurnost i u međuvremenu je penzioniran. 1999. godine se iz Sinopa preselio u Istanbul. Oženjen je i ima dvoje djece. Proteklih 15 godina se promijenilo mnogo toga, kaže on. 

"Od A do Ž, sada je sve opušteno. Mi smo napravili veliki napredak. U zdravstvenom sistemu i u saobraćaju. Ranije je već postojao problem kada bismo htjeli biti ispitivani u bolnici. Nadam se da će nas Bog spasiti od toga da se vrate ti dani", kaže on.

"...koji su dobri za ovaj narod"

Nakon vojnog puča 1980. godine usvojen je propis o oblačenju prema kojem ženama, koje su pokrivene, nije bio dozvoljen rad javnim institucijama. Vijeće visokoškolskih ustanova, osnovano nakon puča, donijelo je odluku o zabrani nošenja marame na univerzitetima.

40-godišnja Hilal je službenica. Za nju je AKP najbolja vlada koju je do sada vidjela. "Ranije nismo smjeli raditi sa maramom, sada to možemo, hvala Bogu. Nismo se mogle moliti, a ako smo to ipak učinili imali smo problema. Sada se u to niko ne miješa", kaže ona.

I 42-godišnja Suna smatra da vrijeme prije vladavine AKP nije bilo dobro. "Kada sam zbog nošenja marame izbačena sa studija moje srce se steglo", prisjeća se ona. Kasnije joj je pošlo za rukom da okonča studij, prisjeća se ona, ali ipak te frustracije je, kaže, često doživjela.

Abdullah Sanır popravlja cipele u istanbulskoj četvrti Eminönü. Prije 22 godine se doselio iz Bingöla u Istanbul. Oženjen je i ima dvoje djece. "Ranije je bilo više pritiska, danas je bolje" kaže on. Za njega je svakodnevnica sada opuštenija. "Erdogan potiče iz Rize, ja iz  Bingöla. Ja sam Kurd. Ja dajem moj glas AKP-u. Moramo stojati iza svih onih koji su dobri za ovaj narod", kaže on.

Socijalna osjetljivost

Jedna od grupa protiv kojih je usmjerena retorika vlada su lezbijke, homoseksualci i transeksualci. Parada ponosa se tradicionalno održava na Ulici Istikal na Trgu Taksim u Istanbulu. Protekle tri godine dolazilo je ili do napada policije ili je guverner potpuno zabranjivao paradu. Nedavno je guverner Ankare zabranio pozorišne predstave, intervjue i izložbe s pozadinom o LGTB osobama. Kao obrazoloženje se navodi "socijalna osjetljivost".  

Janset je transaktivistkinja. U prvoj godini vladanja AKP-a ona se preselila iz Adana u Istanbul. Do 2007. godine se tamo dobro osjećala i živjela bez straha, ali od 2011. godine se njen svakodnevni život, kako kaže, promijenio.

"Područja, u kojima se mogu izraziti i raditi, je sve manje. Nasilja u društvu je sve više. Tri godine skoro da nisam izašla iz kuće. Osjećam da sam pod jakim pritiskom i da sam daleko od ekonomskog blagostanja", kaže Janset. 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android