Tvrđava Evropa se kruni – pomalo
24. septembar 2019
Ipak se okreće. Poslije četvorogodišnje svađe oko prihvatanja migranata koji u čamcima iz Libije kreću prema Evropi, Evropska unija zabilježila je na Malti mali napredak. Čak se ne radi o cijeloj Unijii, već o velikim zemljama – Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, kojima se pridružio domaćin Malta. Te članice razradile si model za raspoređivanje migranata, tražilaca azila i izbjeglica. Sada bi taj model trebalo da preuzmu zemlje koje su se opirale i to u što većem broju, kako bi model funkcionisao na dužu stazu.
Formalni sastanak Savjeta Evropske unije zakazan je za oktobar. Čak i optimisti ne misle da će više od polovine zemalja članica EU prihvatiti mehanizam. Ostali će se sakriti iza Poljske i Mađarske, zemalja koje tvrdokorno, nacionalistički, ali i protivzakonito odbijaju da prihvate migrante, potražioce azila i izbjeglice.
Italija je dobila umjereno populističku vladu pa je na pomolu promjena kursa. Nova nestranačka italijanska ministarka unutrašnjih poslova Lučijana Lamorđeze ponovo će otvoriti italijanske luke za privatne spasilačke brodove čim se usvoji konkretan mehanizam raspodjele izbjjeglica. Njen radikalni prethodnik Mateo Salvini prikazivao se kao spasilac nacije, jer je nehumano odugovlačio i otežavao iskrcavanje brodolomnika.
Preokret u Rimu i Berlinu
Nemački ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer, koji je prije godinu dana šurovao sa Salvinijem, uvidio je da tako više ne može. Zehofer shvata da je Salvini previše kliznuo ka ekstremnoj desnici. Dosadašnji koncept Evropske unije – odvraćanja, blokiranja i vraćanja ljudi – nailazi na svoje limite. Svakog vikenda se između evropskih prijestonica telefonski cjenka oko sudbine brodolomnika – ko će preuzeti ljude sa brodice X i koliko njih. To je sramotno i bez dostojanstva.
Promjenu vlade u Rimu Horst Zehofer prihvata kao šansu da se izađe iz ćorsokaka migracione politike. Mada on to ne kaže glasno, drastično je promijenio svoj kurs i sada je spreman da se dogovori i u Njemačkoj prihvati kontigente migranata iz afričkih zemalja, koji se sa libijske obale upućuju ka Evropi. Naravno, to se odnosi samo na one koje izbave privatne spasilačke organizacije, među kojima su tri njemačke. To je najmanji dio migranata koji hrle ka Evropi. Prošle godine ih je bilo 2.200. Najveći broj migranata ionako ne ide više preko Italije i Malte, već preko Grčke i Španije.
Kontigenti bi mogli obradovati krijumčare
Zagovornici dosadašnje tvrde linije smatraju da je Salvinijev stav imao veliki efekat odvraćanja, i to i na migrante i na krijumčare. Šta će se desiti kada se dogovore kvote i kontigenti? Hoće li opet više ljudi krenuti na opasno putovanje? Da li će ih se više utopiti, jer ne može da se pomogne baš svima? Zar EU ne bi onda morala da organizuje državne spasilačke akcije kako bi što više izbjeglica izvadila iz mora? Na ta pitanja ministri unutrašnjih poslova na Malti još nemaju odgovore. Ali jednom će morati da ih postave i odgovore na njih.
Između 12 i 15 država članica EU trebalo bi da do oktobra budu pridobijene za taj model. To će uspjeti samo ako oni koji ne prihvataju ni jednog migranta solidarnost pokažu finansijski ili na druge načine. To je trenutno lijepa želja njemačkog ministra unutrašnjih poslova Zehofera i ništa više. Njemačka bi prema predloženom modelu prihvatila 25 odsto, Francuka 25, a Italija 10 odsto. Ko će preuzeti ostatak od 40 procenata izbjeglica sa Sredozemlja? Zar je to tako teško? U apsolutnim brojkama, to bi bilo tek nekoliko desetina ljudi godišnje. Ovdje još uopšte nije bilo riječi o temeljnoj reformi evropskog sistema dodjele azila ili o trajnom rješenju za desetine hiljada migranata koji kopnenim putem stižu u Evropu.