U Bijeloj kući sve manje otpora

Otkaz preko Tweeta. Način na koji je američki predsjednik smijenio svog ministra vanjskih poslova je pljuska bivšem vodećem dužnosniku Bijele kuće. Bez respekta i ponižavajuće. Već se mjesecima špekulira oko trenutka odlaska Rexa Tillersona. Činjenica da se to dogodilo upravo sada će štetiti SAD-u.

Rex Tillerson je doduše kao diplomat bio neiskusan i u vlastitom ministarstvu baš i nije imao mnogo prijatelja, ali si je na međunarodnom planu u međuvremenu izgradio solidnu reputaciju. No činjenica da se uvijek iznova zauzimao za umjerena rješenja, recimo u slučaju Sjeverne Koreje i Irana, prilično je živcirala njegovog šefa Trumpa.

Tu i tamo predsjednik daje do znanja da s jednim takvim „genijem" kao što je on, SAD-u zapravo i ne treba vlada. Jer on je jedini koji na kraju sve rješava. Ovaj predsjednik izvrsno utjelovljuje dvije osobine: grandomaniju i naivnost.

Pomoćnik u projektu „America First"

S Mikeom Pompeom Trump u Ministarstvo vanjskih poslova dovodi jednog tvrdolinijaša koji slovi kao poslušni izvršitelj predsjedničkog projekta „America First". Tillerson je tako npr. bio protiv izlaska SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma. Pompeo ne vjeruje u klimatske promjene kao ni njegov šef Trump.

Kad je u pitanju nuklearni sporazum s Iranom, Tillerson je argumentirao da je u interesu SAD-a zadržavanje ovog međunarodnog dogovora. Pompeo bi naprotiv ovaj „grozni deal", kako kaže, odmah ukinuo, kao i njegov šef Trump.

Iranskom sporazumu odzvonilo?

I to bi se zaista moglo ostvariti. Nedavno se Trump požalio kako razgovori o promjenama sporazuma s Iranom ne napreduju dovoljno brzo. On bi tako sljedeći rok koji je u svibnju, mogao iskoristiti za ostvarivanje svojih prijetnji. Posljedice bi mogle biti pogubne za Bliski i Srednji istok, ali i za Europu i SAD.

Kako će međunarodna zajednica usporiti iranski atomski program? I kojim argumentima će Sjevernu Koreju privoljeti na ozbiljne ustupke ako se zna da se međunarodni sporazumi krše ovisno o raspoloženja aktualnog američkog predsjednika.

Divljanje kao strategija

Trump i sjevernokorejski diktator Kim Jong Un bi se trebali sastati već u svibnju. Ako zbog ničeg drugog i zbog toga bi se trebalo ustrajati na kontinuitetu u ministarstvu vanjskih poslova. Tillerson je, kad je u pitanju sjevernokorejska kriza, od samog početka predstavljao glas razuma koji se odlučio za diplomatske tonove nasuprot mahanju oružjem svog šefa Trumpa.

Donald Trump je sve samo ne mudar taktičar i strateg. On divlja i bjesni čim se na unutarnjopolitičkom planu nađe stjeran u kut. I na vanjskopolitičkom planu stvara veliku štetu. Njegova politika sve više i više izolira SAD, a Europljane i ostale partnere SAD-a sve više dovodi u situaciju u kojoj se na prekoatlantskog partnera više ne može osloniti. Odlaskom Tillersona će stvari postati još teže.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android