U Centralnoafričkoj Republici se ne vodi vjerski rat

Ali Babolo je jedna od tri preostale džamije u Banguiju koje nisu oštećene. To je mala bogomolja smještena na ulici koja od centra glavnog grada vodi ka aerodromu. Stotine starijih i mlađih vjernika dolazi ovdje da obavi molitvu. Nad naseljem kruži helikopter. Ulice oko džamije su u takozvanoj vrućoj zoni. U njima su svoje dućane držale muslimanske familije iz Centralnoafričke Republike, Čada i Sudana.

Mladi s mačetama ubijaju muslimane

Danas su ovdje sve same ruine. Sedmicama su ovuda divljale takozvane "anti-Balaka" bande, sastavljene od mladih kršćana. Oni su svojim mačetama isjekle stotine muslimana ili su ih žive spaljivali. Bilo je čak i slučajeva kanibalizma. Većina stanovnika je pobjegla. Onima koji su tu ostali na licu se može pročitati strah i trauma. "Noću ne možemo spavati. Bojimo se", kaže Nasour Brahim. U njegovim očima se jasno vide posljedice psihičkog opterećenja. Nekada je, kaže, bio snažan muškarac, a sada je mršav i posve iscrpljen. "Čak ni danju se ne usuđujem zaspati. Toliki me strah obuzeo", kaže Nasour.

Niko ne odnosi leševe

"Muslimani su u glavnom gradu Centralnoafričke Republike danas građani drugog reda i ne preostaje im ništa nego da bježe kuda god znaju iz svojih domova", kaže on. Sve radnje u dijelu grada koji su naseljavali su zatvorene. Vlasnici su mahom pobjegli. "Mi smo već spakovali svoje stvari. Ova zemlja bez nas više neće biti ista. Mi smo ovdje bili nosioci privrede i ona od nas zavisi", pojašnjava Nasour.

Muslimani su u ovoj zemlji manjinski narod i bilo ih je oko 10 posto. Uprkos tome su imali veliki uticaj na razvoj privrede. Prednjačili su u oblasti trgovine robama iz regiona, ali i u trgovini dijamantima. No, politički, mala skupina njih na sjeveru zemlje nije imala svoje predstavnike u vladi koja se nalazila na jugu u glavnom gradu Banguiju. Prije tačno godinu dana su pučem na vlast došle vođe Seleke, koalicije sa muslimanskog sjevera Centralnoafričke Republike u kojoj su različite razbojničke grupe. Oni su ustanovili režim terora. Poubijali su pripadnike prethodne garniture vlasti. Svrgnuti predsjednik Fransoa Bozize je iz susjednog Kameruna mobilisao veliki broj mladih. Tako se borba za vlast pretvorila u krvoproliće.

"U dvorištu džamije su brojni leševi", kaže imam Mohammoud Awadalkarim. Žrtve čije su familije bilo još uvijek tu su sahranjene u sopstvenim dvorištima. Međutim, kako su mnoge familije pobjegle, leševi su ostali jednostavno tu."Mi ih vjerski okupamo i onda zovemo Crveni krst. Oni ih odvoze i sahranjuju u masovnu grobnicu. Muslimansko groblje je oko tri kilometra udaljeno. Mi tamo ne možemo ići, jer se ne osjećamo sigurno. To je užasno", kaže imam.

Muslimani koji su ovdje ostali žive u svojevrsnom zatvoru opkoljenom mladim bandama. Čuvaju ih pripadnici vojske Afričke unije, kojima to ne uspijeva uvijek. Svakodnevno se i dalje u džamijsko dvorište pristižu novi leševi.

Očajni mladići

Nekoliko kilometara dalje župnik Blaize Kongomatchi drži nedjeljnu propovjed mladima u crkvi sv. Pavla. Ovaj 40-togodišnji katolički sveštenik uživa autoritet među mladima. Njegov uticaj na mlađe je sada izuzetno važan, jer su škole i univerziteti zatvoreni.

"Situacija među mladima je dramatična, jer se političari i vlasti o njima ne brinu. Obrazovanje je zanemareno, nezaposlenost raste i njima je sada lako manipulisati. Oni sada rade šta im je volja. Mi moramo razoružati njihova srca i objasniti im da dalje nasilje neće riješiti njihove probleme", kaže Kongomatchi. On smatra da je sada nužno stvoriti atmosferu za dijalog, pomirenje i oprost.

Predstavnici vjerskih zajednica, kako biskup, tako i vrhovni imam, otvoreno podržavaju jedni druge. Oni trenutno žive i nastupaju zajedno. Tako žele dokazati da se u Centralnoafričkoj Republici ne odvija vjerski rat. Politički lideri su sada na potezu. Cilj je zaustaviti krvoproliće i manipulaciju masama, a uspostaviti mir i pokrenuti proces pomirenja.

Autori Simone Schlindwein / Faruk Šabanović

Odgovorna urednica: Jasmina Rose