Putin vjerovatno odobrio ubistvo

U novembru 2006. Litvinjenko je bio otrovan radioaktivnim polonijumom-210, dok je ispijao čaj u hotelu Millennium na Grosvenor skveru u Londonu. Bivši agent KGB-a radio je u to vrijeme za britansku obavještajnu službu MI6 kao konsultant. Polonijum-210 je rijedak radioaktivni izotop, koji se dobija samo u zatvorenim nuklearnim postrojenjima, koji su pod kontrolom ruske države. Litvinjenko je dospio u nemilost kada je 1998 u Moskvi izjavio da mu je tajna služba FSB dala nalog da ubije ruskog oligarha Borisa Berezovskog. 2000. godine On je pobjegao u London, gdje je dobio politički azil.

Strašno trovanje Litvinjenka dovelo je do značajnog zahlađivanja britansko-ruskih odnosa, ionako već opterećenih oprečnim stavovima i sporovima po pitanju ekstradicije ali i britanskim kritikama zbog odnosa Rusije prema Čečeniji. U maju 2007. Velika Britanija je zatražila od Moskve isporučenje ruskog poslanika Andreja Lugovoja, glavnog osumnjičenog za ubistvo Aleksandra Litvinjenka, kako bi mu se sudilo u Londonu. Ovaj zahtjev je odbijen a istovremeno je došlo do prekida političkih odnosa i saradnje po praktičnim pitanjima. Iako je nastavljena ekonomska saradnja, političke veze nikada nisu u potpunosti obnovljene a sa ubistvom Litvinjenka zahlađenje britankso-ruskih odnosa je dostiglo svoju najnižu tačku u novijoj istoriji.

Javna istraga, koju je prošle godine vodio penzionisani sudija Vrhovnog suda Sir Robert Owen, trajala je šest mjeseci.

"U izvjesnom smislu je slučaj Litvinjenko poslužio kao barometar britansko-ruskih odnosa", kaže Sarah Lain, naučna saradnica pri Institutu Royal United Services (RUSI).

"Prvobitno je javna istraga isključena u dijelu koji se odnosio na "međunarodne odnose", umjesto da je vođen sudski proces. Vođenje javne istrage koja bi Sir Robertu Owenu dozvolila da razmotri dokaze koji se drže pod ključem i dokaze sa zatvorenih saslušanja koji bi mogli da pokažu kako je ruska država umiješana ili povezana sa ubistvom Litvinjenka, kompletno bi uništila britansko-ruske odnose. Kada su odnosi sa Rusijom zbog krize u Ukrajini još jednom krenuli silaznom putanjom, državna tajnica Theresa May složila se sa pokretanjem javne istrage. To je bio i način da Velika Britanija demonstrira svoje neslaganje i pokaže Rusiji kako se ne slaže sa ponašanjem Rusije na međunarodnom planu", rekla je Sarah Lain za DW.

Državni terorizam?

Istraga je pokazala da je ubistvo bilo "bez presedana" i da se može okarakterisati kao "akt državnog terorizma od strane Kremlja". Marina Litvinjenko, udovica ubijenog agenta, pozvala je britansku vladu da uvede sankcije Rusiji i predsjedniku Putinu, ukoliko sudije ustanove da Kremlj stoji iza ubistva. To je imalo odjeka kod britanskih političara, uključujući i lidera liberalnih demokrata Tima Farrona.

"Istorija Putinovog režima mogla bi biti ispričana ili definirana kao serija atentata, koji pokazuju granice između onog što je prihvatljivo i neprihvatljivo za rusku državu," kaže Ben Judah, autor knjige “Krhko carstvo: Kako se Rusija zaljubila i odljubila od Vladimira Putina”. "Ako stvari pogledate iz Putinove perspektive, ruska tajna služba je patila od dezerterstva kasnih 80-ih godina. Naravno da je za njega Litvinjenko bio dezerter. Njegovo ubistvo od strane onih koji su povezani sa ruskom državom, napravilo je nove granice prihvatjivog i neprihvatljivog, dozvoljenog i nedozvoljenog, koje, po mišljenju moćnika u Rusiji, predstavljaju obračun sa izdajnicima i okončavaju period izdaje", kaže Judah za DW.

Sada će doći do velikog pritiska na premijera Davida Camerona da krene u akciju i poduzme mjere istrage koje će pokazati odgovornost ruske države za ubistvo Litvinjenka. Koliko je slučaj Litvinjenko osjetljiv pokazuje i činjenica da je Cameron dobio izvještaj u utorak, dva dana prije njegovog zvaničnog objavljivanja.

Krenuti u akciju

S obzirom da je u izvještaju objavljeno da su Dmitrij Kovtun i Andrej Lugovoj odgovorni za ubistvo Aleksandra Litvinjenka i da je operaciju najvjerovatnije lično odobrio ruski predsjednik Putin, to opet otvara pitanje njihovog izručenja iz Rusije u Veliku Britaniju.

"Ako istraga, kao što se i desilo, potvrdi da su osumnjičeni Lugovoj i Kovtun uključeni u ubistvo i ako potvrdi njihove veze sa ruskom državom, to će svakako povećati tenzije između Londona i Moskve", kaže Lain. Rusija će bez sumnje to shvatiti kao neprijateljski akt Britanaca. Sumnje su posebno pojačane kada se Kovtun složio da svjedoči i iznese dokaze putem video-linka a onda se uopšte nije pojavio. Njegov pristanak mu je dao pravo pristupa određenim dokumentima istrage, iako nijedan od njih nije bio tajni.

Diplomate ne insistiraju i ne požuruju Camerona da pokrene novi paket ekonomskih sankcija protiv Rusije. Ovo je veoma osjetljiv momenat za englesko-ruske odnose. Diplomate argumentuju da široka paleta interesa, uključujući konflikt u Ukrajini i neophodnost saradnje u pogledu okončanja četvorogodišnjeg rata u Siriji, ipak trebaju imati prednost.

"Britanci ne vode sopstvenu politiku prema Rusiji, već je to dio zajedničke politike u savezu sa Vašingtonom, Briselom i Berlinom", kaže Judah. "Mnogo je tenzija u odnosima između Rusije i Zapada. Jedan je vezan za Siriju, drugi za Ukrajinu, treći za spremnost Rusije da napravi deal sa Zapadom s obzirom na pad cijena nafte, što bi moglo rezultirati ukidanjem sankcija.

Činjenica da je Litvinjenko bio povezan sa britanskom tajnom službom MI6 kao i da su moguće informacije o tome da trag njegovih ubica vodi direktno ka Putinu došle iz tog kruga, će itekako uticati prilikom donošenja budućih odluka Londona prema Moskvi.