Ubistvo Ćuruvije: „epilog permanentnog progona“

Pred Apelacionim vijećem, u drugostepenom postupku za ubistvo Slavka Ćuruvije, u srijedu 8. marta pojavili su se bivši komandant Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek Legija, koji je bio ključni svjedok tužilaštva, i nekadašnji pripadnici organizovane kriminalne grupe tzv. „zemunskog klana“, Miloš i Aleksandar Simović.

U dva prvostepena postupka za ubistvo Ćuruvije su na ukupno sto godina zatvora osuđeni bivši načelnik Državne bezbjednosti (DB) Radomir Marković, nekadašnji načelnik beogradskog centra DB-a Milan Radonjić i bivši inspektor DB-a Ratko Romić. Osuđen je i bivši pripadnik rezervnog sastava DB-a Miroslav Kurak, koji je u bjekstvu.

Kada se u srijedu pojavio u sudnici, Milorad Ulemek Legija rekao je da nema „ništa ni da doda ni da oduzme" onome što je već rekao u prvostepenom postupku, da ne vidi svrhu novog ispitivanja i da sve što je rekao već piše u zapisniku. On je prvi iskaz dao 2014. i poslije toga su, nakon što je istraga dugo stajala u mjestu, uhapšeni i Romić i Radonjić.

Pred sudom se pojavio dvije godine kasnije. Na pitanje sudije i tužioca da li su mu upućene prijetnje, Ulemek je rekao da jesu, ali ne sada, već uoči njegovog svjedočenja pred sudom 2016. godine. „To je sve što imam da izjavim“, rekao je Ulemek.

On je, zajedno sa braćom Simović, pred Apelaciono vijeće doveden iz zatvora Zabela kod Požarevca gdje sva trojica izdržavaju tridesetogodišnje, tj. četrdesetogodišnje kazne zatvora za više ubistava, među kojima su i atentat na bivšeg premijera Srbije Zorana Đinđića i ubistvo nekadašnjeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića.

Miloš Simović, koji se kao i njegov brat Aleksandar, ali i Milorad Ulemek Legija, pred Apelacionim većem pojavio u zatvorskom odijelu, rekao je da se ne sjeća šta je izjavio u istražnom postupku 2014, a onda pred sudom 2016, pa da zbog toga svoj iskaz ne može da potvrdi.

Sudija Vesna Petrović upitala ga je da li zna bilo šta u vezi sa ubistvom Slavka Ćuruvije, a on je rekao da ne želi da odgovara na pitanja i da sebe izlaže neprijatnostima, da optužene ne poznaje, niti je na bilo koji način bio učesnik onoga za šta se oni terete. Njegov brat, Aleksandar Simović, je odgovarajući na ista pitanja nekoliko puta ponovio – „ne želim da učestvujem u ovome“. Kao i Miloš Simović, negirao je da su mu upućene prijetnje zbog svjedočenja u ovom postupku.

O čemu sada ne žele da govore?

Milorad Ulemek Legija je tokom istrage 2014. Tužilaštvu rekao da mu je u martu 1999. Radomir Marković rekao da treba da se „ukloni neko ko ugrožava bezbjednost države“, ali je, kaže, on to odbio, jer je njegova jedinica tada, u vrijeme bombardovanja NATO, bila na Kosovu.

Posvjedočio je i da je 2000. godine razgovarao sa Radomirom Markovićem o hapšenju jedne osobe u čemu je trebalo da učestvuju i pripadnici DB-a i njegove jedinice, i da mu je nekadašnji načelnik DB-a, kada ga je upitao ko će time da rukovodi, odgovorio: „Oni Radonjini, što su ubili Ćuruviju“. Kada je sa sastanka izašao, u hodniku su bili Ratko Romić i Miroslav Kurak, koji je, prema navodima optužnice, pucao u Slavka Ćuruviju.

Kada se u septembru 2016. godine Ulemek pojavio pred sudom, rekao je da su zbog njegovog svjedočenja i njemu i njegovoj porodici upućene prijetnje, pa je odbio da odgovara na pitanja sudija, tužioca, advokata odbrane i oštećenih i svoj iskaz sveo na priču o sastanku sa Radomirom Markovićem iz 2000. godine.

Miloš i Aleksandar Simović u srijedu pred Apelacionim sudom nisu željeli da govore o svojim ranijim tvrdnjama, da im je vođa tzv. „zemunskog klana“ Dušan Spasojević naredio da ubiju Ratka Romića i Miroslava Kuraka, koji su, kako su tada razumjeli, ubili Ćuruviju. Cij je bio da se spriječi mogućnost da budu otkriveni naručioci ubistva Slavka Ćuruvije.

Dvije prvostepene presude

Apelacioni sud pozvao je tu trojicu svjedoka zbog toga što su se na drugu prvostepenu presudu žalili u tužilaštvo i odbrana. Prvu prvostepenu presudu Apelacioni sud je ukinuo 2020. i naložio ponovno suđenje. Krajem 2021. donijeta je druga prvostepena presuda, gotovo istovjetna kao i prva, u kojoj se navodi da su za ubistvo Slavka Ćuruvije krivi Radomir Marković zbog podstrekivanja na ubistvo, Milan Radonjić jer se o ubistvu dogovorio s Ratkom Romićem, Miroslavom Kurakom i NN-licem, i koji je, prema presudi, neposredni izvršilac zločina.

U optužnici se, međutim, navodi da je neposredni izvršilac bio Miroslav Kurak. Ta tačka optužnice nije potvrđena iskazom Branke Prpe koja je bila sa Slavkom Ćuruvijom u trenutku kada su ga ubili.

Ona je u više navrata od početka istražnog postupka do pretresa pred Apelacionim sudom u ponedjeljak 6. marta rekla da Miroslav Kurak nije čovjek koji je pucao u Slavka Čuruviju. Objasnila je da čovjek koga je vidjela da puca, po crtama lica ni malo ne liči na Kuraka i da je kasnije sa oko 60 odsto sigurnosti Ćuruvijinog ubicu identifikovala na jednoj čitulji. Ispostavilo se da je riječ o Luki Pejoviću, koji je ubijen 2000. godine. Za čovjeka koji je pucao rekla je da je „imao crne oči“ i bio „izrazito blijed“.

„Bio je apsolutno miran, bez treme, bez treptaja… To su trenuci magnovenja. To se dogodio kada sam imala 46 godina, sada imam 70. Smatrala sam da ne smijem da zaboravim, da moram da se sjećam. Stalno morate da sebe prisiljavate da to ne zaboravite, iako želite da zaboravite“, rekla je Branka Prpa u ponedjeljak pred Apelacionim sudom u Beogradu.

Ona je ujedno podsjetila da je „to ubistvo epilog permanentnog progona Slavka Ćuruvije. Ne može se reći da je to bilo, jer se družio sa stranim agentima. Družio se sa novinarima. U martu 1999. godine bio je osuđen na petomjesečnu zatvorsku kaznu, a u aprilu je ubijen“, rekla je Prpa.

Zahtjevi odbrane

Advokati okrivljenih pokušali su u srijedu da ospore iskaze Ulemeka i braće Simović, naglašavajući da su oni natjerani da tako govore i da je to što su rekli nema veze sa istinom. „Iz današnjih iskaza jasno je da oni ništa ne znaju o ubistvu Ćuruvije. Oni nikada nisu ni pričali slobodno, već su na to natjerani. Dok su u zatvoru, ne smiju to da kažu“, rekla je advokatkinja Zora Dobričanin Nikodinović koja zastupa i Radonjića i Romića.

Vladimir Marinkov, advokat Radomira Markovića, tražio je da se iskazi tri svjedoka izuzmu iz predmeta, jer su, kako on tvrdi, nezakonito dobijeni, dok je Kurakov branilac, Stevan Protić naveo da je teza da je njegov klijent pucao u Ćuruviju izmišljotina i da Milorad Ulemek Legija ni u jednom iskazu tako nešto nije rekao.

Na pretresu u ponedjeljak Zora Dobričanin Nikodinović zatražila je ponovnu rekonstrukciju Ćuruvijinog ubistva i čak predložila da se to uradi na godišnjicu tog zločina, 11. aprila. Novinarima ispred suda u srijedu je rekla da ne postoji nijedan dokaz da su Romić i Kurak odgovorni za ubistvo Slavka Ćuruvije.

Prva presuda za ubistvo novinara

Sljedeći javni pretres pred Apelacionim sudom u ovom postupku biće održan 28. marta. Iako se ne može predvidjeti kada će to desiti, Apelacioni sud, koji je već jednom ukinuo prvostepenu presudu, ovog puta mora da donese konačnu odluku i postojeću presudu potvrdi ili je preinači.

Ukoliko je potvrdi, po 30 godina zatvora dobiće Milan Radonjić i Radomir Marković, koji je već osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva nekadašnjeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića i četvorice funkcionera Srpskog pokreta obnove, kao i za pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi 2000. godine. Ratko Romić i Miroslav Kurak će u tom slučaju biti osuđeni na po 20 godina zatvora.

Ukoliko bude uvažena žalba tužioca, sva četvorica biće osuđeni na po 40 godina zatvora, a ako Apelaciono vijeće prihvati navode odbrane, bivši pripadnici DB-a biće oslobođeni optužbi za ovaj zločin.

To će biti prva pravosnažna presuda u Srbiji za ubistvo novinara, pošto ubistva Milana Pantića 2001. i Dade Vujasinović 1994. godine do danas nisu dobili svoj sudski epilog.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu