Ujedinjenje ljevice u BiH samo marketinški trik?

Čelnici SDP-a BiH Nermin Nikšić i Demokratske fronte-a Željko Komšić nedavno su najavili „prevazilaženje podjela“ i mogućnost „ujedinjenja ljevice“ u BiH. Da li su ove najave realne?

„Dajem neopozivu ostavku na članstvo u SDP-u (Socijaldemokratskoj partiji) BiH, na članstvo u Predsjedništvu stranke i neka vam je sa srećom! Izaberite, kako ste i režirali, Zlatka Lagumdžiju za predsjednika stranke i time ćete sahraniti SDP na ovim prostorima“, rekao je prvi predsjednik ove stranke Nijaz Duraković na vanrednom kongresu SDP-a 2002. godine. Sa Durakovićem su tada iz SDP-a otišli i drugi ugledni članovi stranke, poput Mire Lazovića, Ive Komšića, Bogića Bogićevića i Nermina Pećanca. Partiju je kasnije napustio i Željko Komšić. Neki su se potom vratili u redove stranke, ali se SDP, a prema tvrdnjama analitičara i socijaldemokratija na ovim prostorima, još uvijek nisu oporavili od tog raskola.

U BiH danas ima više stranaka koje se nazivaju „socijaldemokratskim". Neke su zbog destruktivnog i nacionalističkog djelovanja izbačene iz Socijalističke internacionale. Većina drugih su manje političke partije bez naročitog uticaja na biračko tijelo. Zapažene rezultate na nekoliko proteklih izbora ostvarila je Demokratska Fronta (DF) Željka Komšića, ali se i ova stranka suočava sa osipanjem kadrova.

Najave Nikšića i Komšića

U BiH se još od rata govori o potrebi ujedinjenja političke ljevice i zato se s pažnjom pratio nastup Željka Komšića i aktuelnog lidera SDP-a Nermina Nikšića u Lukavcu u petak (6.3.). Nikšić je izrazio očekivanje da će doći do „okrupnjavanja“ i „ujedinjenja“ ljevice u cijeloj BiH, kako bi ojačana „skupa“ nastupila na predstojećim općim izborima 2018. godine. Komšić je poručio da je pristupanje Edina Delića i Zlatana Begića SDP-u, odnosno DF-u „jasna vizija promjene na društveno-političkoj sceni u BiH“.

Analitičari se slažu da pristupanje Delića SDP-u i Begića DF-u imaju veliki simbolički značaj, uz opasku da je prerano za zaključak da je ovaj čin korak ka ujedinjenju ljevice u BiH. U svakom slučaju, to ima veliki marketinški kapital što je za politiku i stranke od velike koristi, kaže politički analitičar iz Sarajeva Emir Habul. U komentaru za Deutsche Welle Habul naglašava da, prije svega, treba utvrditi šta je ljevica u BiH, na čemu počiva i koji su joj ciljevi.

„Ljevica" je imala svoju šansu?

„Generalno, koncepti ljevice koji su važili u 20 stoljeću a počivali na antagonizmu kapital-radništvo, ne mogu biti osnova političke akcije u 21. stoljeću, odnosno u digitalnom društvu. U BiH je konfuzija mnogo veća. Na primjer, imali smo u dva navrata vladavinu ljevice – od 2001. do 2002. godine to je bila vladavina 'Alijanse', dok je od 2010. do 2014. godine vladala koalicija okupljena oko 'Platforme'. Pitanje je po čemu se razlikovala vladavina SDP-a od vladavine nacionalnih stranaka i da li je ljevica pokazala veći socijalni senzibilitet u odnosu na nacionalne stranke? Te razlike su bile ili minimalne ili se nisu ni primjetile u političkom životu. Tzv. ljevica čak je pokušavala praktički i politički otimati dio priče narodnjačkih stranaka. Nije primjećena ni veza ljevice sa radništvom, odnosno cijelom plejadom obespravljenih uposlenika u privatnom sektoru. Oni nisu bili u fokusu ljevice, pa ni u periodima kada je bila na vlasti", pojašnjava Habul.

On podsjeća da prilikom rastakanja SDP-a i nastajanja novih stranaka – SDU (Socijaldemokratske unije), DF-a i Građanskog saveza sukobi nisu bili ideološke već personalone prirode. „Zato na pitanje o ujedinjenjenju prvi odgovor treba glasiti – da prvo vidimo platformu. Priča o ujedinjenju poslije je tehnička. Bojim se da smo još daleko. Našoj zemlji je prijeko potrebno da se definira i organizira moderna ljevica koja će svoj program zasnivati na vladavini zakona i zaštiti zaposlenike koji su praktično u najmu kod tranzicijskih kapitalista“, ističe Habul.

Novinarka magazina „Start BiH“ Rubina Čengić smatra da je ujedinjenje ljevice u BiH „potrebnije nego ikada". „Međutim, nisam sigurna da će uskoro doći do toga, jer lideri ljevice još uvijek ostavljaju utisak da su im sujete jače od vizije i da među njima ne postoji vođa, neko dovoljno ubjedljiv da ih objedini i povede u ujedinjenje. SDP kao najjača među njima i sa najdužom tradicijom nije pokazala snalaženje u vlasti, a stranke desnice su opet više matematičke nego principijelne stranke i lakše se dogovore oko koalicije. Što se tiče samog Željka Komšića, on je kao Petar pan, zaigrani srčani dječak koji nakon izlaska iz SDP-a i formiranja DF-a nije pokazao vještinu vođenja partije. U intervjuu za Start BiH je rekao da je u politici najteže voditi stranku. Nije smio dozvoliti da mu se desi toliko  stranačkih prebjega“, kaže Rubina Čengić za Deutsche Welle.

Teško je odreći se novca, moći i uticaja

Ona vjeruje da je Željko Komšić spreman na ujedinjenje „jer je shvatio da baš i ne zna voditi stranku". „Uprkos prijateljstvu s liderom SDP-a Nerminom Nikšićem, čini mi se da Komšić ipak nije spreman potpuno se odreći  svoje samostalnosti. Sigurno je da i oko sebe, u DF-u, ima ljude koji ne žele ujedinjenje sa SDP-om, jer stranka ipak ima novac, moć i uticaj. U slučaju ujedinjenja, neki bi sigurno izgubili pozicije, što je teško prihvatiti. Ljevica bi svakako htjela uzeti vlast u BiH, ali da svi njeni 'lideri' zadrže i samostalnost, makar i ne znali šta bi s njom. Takav utisak ostavljaju“, kaže Rubina Čengić.

U BiH se dugo podrazumijevalo da „političku ljevicu“ predstavlja isključivo SDP BiH, koja je nastala transformacijom bivšeg Saveza komunista BiH uoči rata devedesetih godina. Na prvim višestranačkim izborima 1991. godine SDP je poražena od tzv. nacionalnih stranaka, nakon čega se nametnula kao jedna od vodećih opozicijskih partija. Pri eventualnom ujedinjenju ljevice u BiH danas će se morati  voditi računa ne samo o SDP-u ili DF-u, nego i sve uticajnijoj „Našoj stranci“. Stranke ljevice prisutne su u oba bh. entiteta, ali je zbog građanske orijentacije njihov uticaj mnogo veći u Federaciji BiH, nego u Republici Srpskoj.