Nove savezne zemlje sa starim problemima
2. oktobar 2020
Sa 30 godina ste u Njemačkoj relativno mladi. Prosječna dob je naime oko 45 godina. Statistički gledano sa 30 majke dobijaju svoje prvo dijete, svejedno gdje u Njemačkoj. U ovom pogledu više nema razlika između zapada i istoka. Prije ponovnog ujedinjenja Njemačke 03. oktobra 1990. godine bilo je drugačije. Majke u staroj Saveznoj Republici Njemačkoj su u prosjeku imale 27 godina, u Demokratskoj Republici Njemačkoj 24. Dakle kada je riječ o formiranju obitelji životni uvjeti su izjednačeni.
Povjerenik njemačke vlade za nove savezne zemlje, Marco Wanderwitz, čini se da ima pravo kada kaže sljedeće: “Njemačka je od 1990. godine postala veoma slična u brojnim stvarima.” Kao dodatne primjere on navodi korištenje slobodnog vremena i članstvo u udruženjima. U kojegod statistike se pogleda “pronalazi se više zajedničkog, nego različitog”. Zaista? Godišnji izvještaj o stanju njemačke ujedinjenosti, koji je on prezentirao polovinom septembra, pruža podatke iz kojih se mogu izvesti i drugačiji zaključci.
Ekonomske razlike
Prije svega kada je riječ o jako bitnim faktorima slika nije ružičasta: Ekonomska snaga pet saveznih zemalja sa istoka iznosi svega 73 posto kompletnog njemačkog prosjeka. I kada je riječ o plaćama su sa skoro 89 procenata još uvijek daleko od nivoa na zapadu zemlje. Povjerenik savezne vlade za istok zemlje priznaje otvoreno ovaj deficit i nada se promjeni: nastanjivanjem tehnologija budućnosti prema uzoru na otvaranje tvornice elektro-automobila Tesla u blizini Berlina. On konkretno misli na investicije na području mobilnosti, vodika i vještačke inteligencije.
Po ovom pitanju Wanderwitz, koji je član Kršćansko-demokratske stranke, ima isto mišljenje kao Dagmar Enkelmann, koja inače politički gledano ima sasvim drugačije mišljenje. Ona je predsjednica Fondacije Rosa Luxemburg, koja je bliska Lijevoj stranci. Enkelmann naglašava također ekonomske razlike. “One naravno znače i za budućnost drugačiji razvoj stanja na istoku”, kaže ona za DW. Ona kaže da je potrebno razmisliti o tome kako se može drugačije djelovati u regionalnom razvoju i ekonomskoj politici. Ona sama se osobno nakon brojnih sumnji pomirila sa njemačkim jedinstvom: “Svijet je šareniji i zrak je postao čišći”, kaže ona. I, kako kaže, ona može oblikovati vlastiti svjetonazor. Jer, kako kaže, građani DDR-a su Zapad poznavali skoro samo sa televizije. Od 1990. godine je i ona proputovala cijelim svijetom. “Od tada sam vidjela puno toga”, kaže ona.
San o osjećaju sreće zbog ponovnog ujedinjenja
Unatoč svim kritikama na i dalje postojeće razlike ona smatra da je konačni zbir pozitivan: “Bio je to put koji je bio ispravan za većinu ljudi u Njemačkoj.” A kada pogleda slike od 03. oktobra 1990. godine još uvijek se naježi. Euforija je, kako kaže, na neki način još tu.
Povjerenik za istok Wanderwitz se čak nada da će se moći ponovo oživjeti osjećaj sreće zbog ponovnog ujedinjenja. No ovaj političar, koji potiče sa istoka, se ipak brine kada je riječ o tome da je demokratija manje cijenjenja na istoku. Samo 78 posto ispitanih u demokratiji vide najbolju društvenu formu za Njemačku, a na zapadu taj procenat iznosi 91 posto.
Useljavanje bitno za istok
Mirko Wanderwitz upućuje na dobre rezultate desničarskih stranaka i na relativno više desničarskoekstremističkih krivičnih djela. To je, kako kaže, nešto na čemu treba raditi, a što njemu lično veoma leži na srcu, ali što mora ležati na srcu cjelokupnoj politici i društvu. Ne samo iz ekonomskih razloga. Ako se želi zadržati ekonomska snaga onda se to može uraditi samo useljavanjem, smatra on.
Još uvijek veliki broj mladih ljudi odlazi na zapad jer su tamo skoro sva velika preduzeća automobilske i hemijske industrije, a time i bolje plaćena radna mjesta. Unatoč tome povjerenik za istok se nada unutarnjemačkoj migraciji u korist istočnih saveznih zemalja.
Radna snaga iz drugih zemalja
No s obzirom na to da bi to mogla ostati tek samo želja Marco Wanderwitz razmišlja o novoj radnoj snazi iz drugih zemalja, zbog kulturološke blizine prije svega iz Europe. Tako bi mogao zamisliti da Poljaci, koji zbog Brexita ne mogu ostati u Velikoj Britaniji, više dolaze u Njemačku. “No mora se naravno gledati u cijelom svijetu! To naravno pretpostavlja otvorenost prema svijetu i kulturu dobrodošlice.”
No sa tim Nijemci na istoku zemlje očito imaju veće probleme nego Nijemci na zapadu. To se vidi na izbornim rezultatima desničarskopopulističke Alternative za Njemačku, koja je prema procjeni Službe za zaštitu ustavnog poretka i djelomice desničarskoekstremna. U svih pet istočnonjemačkih saveznih zemalja ona je ušla u parlamente s izbornim rezultatima koji u nekim slučajevima prelaze i 20 posto.
Pogled na političku zemljopisnu kartu Njemačke pokazuje: AfD je u međuvremenu svuda; u Bundestagu je od 2017. godine najjača opoziciona stranka. Dvoznamenkasti izborni rezultati na "prosperitetnom jugu", kako je rekao povjesničar Frank Bösch, govore da je njihov uspjeh više od pitanja nedostatka ekonomske moći i kozmopolitizma. U Bavarskoj je na posljednjim izborima AfD osvojio više od 10, a u Baden-Wuerttembergu čak 15 procenata.
Zapadni dio Njemačke više internacionalan
U obje ekonomski najrazvijenije zemlje Njemačke je udio stranca iznad njemačkog prosjeka i iznosi 12 procenata. Time objasniti uspjeh desničarskih populista bilo bi previše jednostavno. Jer onda bi AfD na istoku na kojem je prosjek stranaca pet posto morao imati slab uspjeh. To da je struktura stanovništva na zapadu i 30 godina nakon ponovnog ujedinjenja šarenija i internacionalnija je prije svega zbog toga da je tamo useljavanje počelo već 1960. godine.
Kada je Marco Wanderwitz nedavno predstavio izvještaj o stanju njemačkog ujedinjenja ispričao je anegdotu o susretu njegove generacije 25 godina nakon mature. Broj onih koji su ostali u saksonskoj domovini mogao se izbrojati na prste jedne ruke. “Ostatak je negdje u bivšoj Zapadnoj Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji”, kaže on. On međutim kaže da trend iseljavanja u međuvremenu slabi.