Ratne traume je lakše prevazići kada pokazujemo osjećanja

Na prvi pogled izgleda kao kurs meditacije u centru za obrazovanje odraslih. Oko 20 muškaraca i žena sjede prekrštenih nogu na strunjačama u velikoj sali Univerziteta Taras Ševčenko u Kijevu, sa rukama oslonjenim na koljena, dlanovima okrenutim nagore. Ali ovdje se ne radi o suočavanju sa stresom u svakodnevnom životu, već o preživljavanju.

"Zbog stresa na frontu mnogo toga može da se desi. Ponašanje ljudi se tada često mijenja. Osjećaju da su blokirani, hvata ih panika, agresivni su ili histerični", objašnjava trener Rodion. „Ovdje učimo kako da pomognemo ovim drugovima da spase svoje živote."

Jer ako neko ne potraži na vrijeme zaklon ili nije u stanju da donese pravu odluku, to može brzo da postane opasno, kaže on.

"Bio sam potpuno shrvan"

Rodion radi za Teritorijalnu odbranu Ukrajine - organizaciju vojske koju čine rezervisti i dobrovoljci. On je već učestvovao u borbama u Donbasu u sukobu 2014, pomogao je u snabdijevanju trupa.

"Ovdje ne pričam samo o onome što sam vidio, već i o tome šta sam osjetio. Ali ne pričam samo o sebi, već i o drugima. O onome što su oni doživjeli", kaže on. „U atmosferi punoj povjerenja, posmatramo konkretne slučajeve i njihove uslove - i kako su se drugovi nosili sa situacijom."

Svi koji budu ovdje na petodnevnom kursu biće kasnije poslati u razne bataljone vojske na frontu. Da bi tamo prenijeli svoja znanja - jer tamo već ima mnogo dobrovoljaca koji nemaju neko posebno vojno znanje. To čini trening rezilijencije (efektivni stil borbe s problemima prim. ur.) još važnijim, kaže jedan od učesnika kursa, koji se predstavlja kao „Eugen". I on je doživio granatiranje i bombardovanje: „Bio sam potpuno shrvan", kaže. „U određenom trenutku me nije bilo briga da li će mi se nešto desiti. Da sam poznavao tehnike koje se ovdje uče, bolje bih se snašao."

Povećava se broj pacijenata sa PTSP-om

„Samo da kažeš: 'Da, plašim se!' - već može pomoći", kaže trener grupi. Radi se o otvaranju i dopuštanju osjećanjima da skinu pritisak sa vaše duše.

Jevgenij se slaže. On je psihijatar na Kijevskoj državnoj željezničkoj klinici. Dozvoliti osjećanja je već nešto drugo u vojsci, kaže on. Jer, moto je često drugačiji: „Treba biti jak, ne plači, ne pokazuj nikakva osećanja, ne brini za svoja osjećanja! Ali istina je mnogo više od toga: što se više protiv toga boriš, više moraš da platiš i to svojim zdravljem".

Jevgenij zna o čemu govori. Od početka rata u proljeće, broj njegovih pacijenata je značajno porastao, a njegova psihijatrijska klinika je sada već 70 odsto popunjena. Među pacijentima ima mnogo vojnika sa dijagnozom posttraumatskog stresnog poremećaja ili skraćeno PTSP-a. Psihijatar je siguran: što duže traje ovaj rat, biće više slučajeva.

To je i razlog zašto Natalija učestvuje na vojnom preventivnom kursu. Vojna psihologinja je svjesna da se zemlja suočava sa ogromnim problemom. I da bi joj bilo dobro da osvježi svoje znanje: „Naravno da niko nije bio spreman za ovaj rat. Ne možete da poredite ono što se ranije dešavalo u Donbasu sa onim što se tamo dešava sada", kaže ona. "Biće mnogo ljudi koji imaju PTSP. Voljela bih da znam više o tome jer pred nama je puno posla."

Autor: Mark Duge (ARD)

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu