Ukrajinski nogomet u vrijeme rata

Oleksandr Petrakov nije čovjek od velikih riječi. Nacionalni izbornik Ukrajine u intervjuu za DW djeluje tvrdo i napeto. "Osjećam veliku odgovornost. za naše navijače kod kuće, za naše oružane snage, za obične ljude koji su sada kod kuće u Ukrajini", kaže on. „To je velika odgovornost za mene i za dečke", dodaje.

Čisto sportsko natjecanje postalo je nešto kao nacionalni zadatak. "Nogomet u ovom trenutku nije najvažnija stvar", naglašava ukrajinska povjesničarka Kateryna Chernii, "ali utakmice reprezentacije prilika su da građani Ukrajine i izbjeglice nešto zajedno dožive. Kao i na nedavnom ukrajinskom ESC-u trijumf, postoji čežnja za dobrim vijestima."Ako igrači uspiju svladati Škotsku u kvalifikacijskom doigravanju 1. juna, ova momčad bi Ukrajini pet dana kasnije na utakmici protiv Walesa u Cardiffu mogla osigurati svoj drugi nastup na Svjetskom prvenstvu. 

"To je prilika da skrenemo pozornost na situaciju u našoj domovini", rekao je reprezentativac Serhiy Sydortschuk za DW. No, koliko god da je velika  čežnja toliko je težak i zadatak i to iz dva razloga: s jedne strane, nedostaje trening utakmica. Veznjak Sydortschuk igrao je s kijevskim Dynamom u Ligi prvaka protiv FC Bayerna u novembru. No od početka zimske pauze, više nije bilo natjecateljskih utakmica – ni za klubove ni za reprezentaciju. Petrakow je okupio svoju momčad u inozemstvu, u Sloveniji, u blizini Ljubljane, kako bi se pripremio za utakmicu sa Škotskom. Probne utakmice trebale bi pomoći momčadi da se uigra. No, to je rezultiralo brojnim putovanjima, uključujući Toskanu, Hrvatsku i Mönchengladbach, gdje je ukrajinska momčad igrala protiv domaćeg bundesligaša Borussije.

Brige za trenere i igrače

S druge strane, igrači i ljudi iz njihova okruženja izravno su pogođeni ratom. “Svi imamo otprilike isto u duši, u glavi, u razgovorima”, objašnjava Sydortschuk. Sa tim se slaže i njegov trener: "Upravo sam nazvao suprugu i kćer. Kažu da je danas tiho, sve je u redu. Svi dečki zovu, svi su zabrinuti za svoju rodbinu. Naravno da imamo sumnje", naglašava Petrakov. Lako je zamisliti koliko je teško usredotočiti se na nogomet u ovoj situaciji.

Neki igrači, poput vratara Andrija Pjatova, sve proživljavaju po drugi put. On je 2014. morao pobjeći s obitelji kada su proruski separatisti proglasili Narodnu Republiku Donjeck. Njegov klub Shakhtar Donetsk od tada igra u glavnom gradu Kijevu. Tamo su on i njegova obitelj ponovno morali trpjeti granatiranje i rat. 

Važna uloga za identitet Ukrajine

Ruski napad Ukrajincima ostaje neshvatljiv. Kao i u mnogim drugim područjima, obje su zemlje bile usko isprepletene u nogometu. U vrijeme Sovjetskog Saveza zajednička momčad slavila je najveće uspjehe pod vodstvom ukrajinskog izbornika Valerija Lobanowskog, zauzevši drugo mjesto na Europskom prvenstvu 1988. Iste godine SSSR je osvojio olimpijsko zlato protiv Brazila pod okriljem svog sunarodnjaka Anatolija Bišoveca. Igrači iz Ukrajine dugo su činili okosnicu sovjetske momčadi, s imenima poput Oleksiya Mykhailychenka i Olega Blokhina.

Trebalo je još nekoliko godina da Ukrajina nakon raspada Sovjetskog Saveza postane konkurentna momčad. "No reprezentacija je u to vrijeme igrala iznimno važnu ulogu na putu da postane neovisna nacija. Bila je sidro identiteta za narod Ukrajine", objašnjava povjesničarka Chernii. Sada ih (identiteta – op. red.), kako ona kaže, ima nekoliko, ali nogomet je i dalje velika snaga koja okuplja, pogotovo na velikim turnirima. To se prvi put osjetilo 2006. na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Pod vodstvom trenera Blochina, momčad je izazvala senzaciju: tek u utakmici protiv kasnijeg svjetskog prvaka Italije u četvrtfinalu se oprostila od daljeg natjecanja. Od EURO-a 2012. u svojoj zemlji žuto-plavi su bili na svakom europskom prvenstvu.

Sydorchuk: "Živimo za ovu utakmicu"

"Znamo kakav teret imamo na svojim leđima", kaže Sydortschuk uoči utakmice protiv Škotske, a pritom se ne želi žaliti. Tim je, kaže on, privilegiran u odnosu na ljude u ratu. „Kod kuće se bore i mladići ginu u rovovima", kaže trener Petrakow.

Prema vlastitoj izjavi, on se nakon izbijanja rata dobrovoljno prijavio u teritorijalnu obranu u Kijevu, ali je odbijen zbog nedostatka vojnog iskustva i njegovih predstojećih zadataka. Privlačenje pažnje, stvaranje pozitivnih naslova, to je sada njegova misija. Igrači su odlučni dati sve od sebe u Glasgowu, naglašava Sydorchuk: "Svi živimo za ovu utakmicu i nadamo se da ćemo uspjeti."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu