Ured za zaštitu ustava - oči i uši države

Proteklih dana je u Berlinu ponovo odžan politički ritual koji se ponavlja svake godine u ovo vrijeme: na konferenciji za novinare savezni ministar unutrašnjih poslova, ovaj puta je to bio Wolfgang Schäuble, predstavlja izvještaj o djelovanju neprijatelja ustavnog poretka. Na 291-oj stranici teksta navedeni su podaci o brojnim konkretnim aktivnostima ekstremista različitih boja širom Njemačke te su pobrojane konkretne organizacije, udruženja i neformalne grupe za koje se smatra da planiraju ili bi mogle planirati rušenje ustavnog poretka. Tko je, međutim taj izvještaj sačinio?

"Mi moramo naglasiti da do danas na svu sreću nije došlo do terorističkih napada islamista u Njemačkoj, prije svega zbog toga što su sve pripreme za takve napade pravovremeno razotkrivene.", sa zadovoljstvom je na predstavljanju izvještaja o opasnostima po njemački ustavni poredak u Berlinu konstatirao savezni ministar unutrašnjih poslova, Wolfgang Schäuble. On zna i tko je za to zaslužan: "To možemo zahvaliti prije svega profesionalnom i diskretnom djelovanju njemačkih službi sigurnosti, prije svega Službe za zaštitu ustava."

Opterećenje prošlosti

Njemačka Služba za zaštitu ustava, originalno: Bundesamt für Verfassungsschutz, je pandant onome što se u drugim zemljama kolokvijalno zove služba sigurnosti ili tajna policija. Osnovana je 1950. godine, i kao i sve druge policijske službe u Njemačkoj sastoji se o zasebnih pokrajinskih službi pojedinih saveznih zemalja, te savezne službe čija je centrala u Kölnu.

Kao jedna od rijetkih slučnih službi u svijetu ona nema neku skraćenicu za svoje ime, poput američkog FBI-a, nekadašnje jugoslavenske UDBE ili današnje bosansko-hercegovaćke SIPE. Možda je to još jedna reakcija na neslavnu prošlost: u vrijeme nacističke vladavine tadašnja služba državne sigurnosti imala je skraćenicu GeStaPo.

Stanje redovno: uspjesi, greške i blamaže

Povijest njemačke Službe za zaštitu ustava je povijest uspjeha i propusta, puna briljantnih poteza i grubih grešaka. Ona nije otkrila djelovanje istočnonjemačkog špijuna Güntera Guilloma kao osobnog tajnika ranijeg njemačkog kancelara Williya Brandta, nije otkrila mjesto gdje teroristi RAF-a drže otetog predsjednika Udruženja njemačkih poslodavaca Hansa Martina Schleyera, kojeg su kasnije smaknuli, bila je upletena u više skandala oko neovlaštenog prisluškivanja novinara i pretresa stanova navodno sumnjivih političkih aktivista različitih stranaka i grupacija.

S druge strane je bitno doprinijela relativno brzom otkrivanju i hapšenju većine ranijih terorista ljevačarskog RAF-a.

Vjerovatno najkuriozniji je slučaj ipak onaj u vezi sa postupkom zabrane desnoekstremne NPD. S nevjericom je njemačka javnost trljala oči kada je 18. marta 2003. potpredsjednik Ustavnog suda Winfried Hassemer objasnio zbog čega Sud ne dopušta nastavak postupka zabrane koji su pokrenuli odvojenim zahtijevima Vlada, Parlament i Predsjednik države: "Promatranje jedne političke stranke od strane tajnih agenata državne službe, koji su istovremeno bili članovi vodstva te stranke, neposredno pred pokretanje postupka zabrane pred Ustavnim sudom, ili čak za vrijeme tog postupka, nije u skladu sa načelima pravne države."

Drugim riječima: Služba za zaštitu ustava ima toliko svojih agenata na vodećim funkcijama neonacističke stranke, da se ne može sa pouzdanošću reći tko je u stvari taj koji kreira radikalnu ideologiju.

Nije sve međutim crno: njemačka Služba se direktno kontrolira od strane parlamenta i vlade, a nesumnjiv je i uspjeh 6. Odjela Službe koji se bavi borbom protiv islamizma i islamističkog terorizma. Zasada je Njemačka još uvije i demokratska i sigurna zemlja.