Uskrs i Vaskrs u Sarajevu

„Ja bih volio da ima više povezanosti između naših crkava, a ne samo u ovim prijestupnim godinama kada se ti termini poklapaju. Volio bih da dođe uistinu do još većeg zbližavanja između Istoka i Zapada. Jer, mislim da ne bismo trebali biti jedni drugima konkurencija, ako smo oni koji vjeruju u istog Boga, ako smo oni koji vjeruju u istog Krista spasitelja, ako čitamo isto Sveto pismo... Zašto bi bili razjedinjeni?“, kaže u duhu ekumenizma velečasni Josip Tadić, pastoralni suradnik u Novom Sarajevu.

On Uskrs smatra najuzvišenijim blagdanom i za katolike i za pravoslavce. „Za Božić se više radujemo, a kroz korizmu više postimo, spremni smo na djela pokore, kroz molitvu se nekako pripremamo za ovaj uzvišeni blagdan. Krist je naš spasitelj, naša nada, jer kroz uskrsnuće nam daje novo svjetlo, put kojim ćemo i mi uskrsnuti na život vječni. To nam je pokazao na svom prijatelju Lazaru, kojeg je uskrsao tri dana nakon što je bio pokopan i sahranjen“, kaže velečasni Josip. Crkva Presvetog Trojstva u njegovoj župi u Novom Sarajevu, samo je 300-tinjak metara udaljena od pravoslavne crkve Svetog Preobraženja. Hoće li otići do protojereja Jadrana Danilovića da mu čestita Vaskrs? „Naš župnik će kod oca Jadrana, a ja ću kod svojih prijatelja, popa Bore i đakona Mitra u Staru pravoslavnu crkvu na Baščaršiji, na čestitanje“, kaže velečasni.

Dijaspora za primjer

Pa i kada je praznik, ne može se zaobići turobna bh. stvarnost. „Uskrs ove godine pada u jedno prilično teško vrijeme za Hrvate, za katolike u BiH. Kako u kontekstu traženja izlaza iz stanja u kojem jesu, vidite ulogu vjere, ulogu crkve?“ pitam. „Pa, gledajte, ova situacija u kojoj se sada Hrvati nalaze nije jedina u koju su upali kroz svoju povijest. Bilo je još mnogo teških trenutaka kad je hrvatski narod prolazio svoj križni put, poput Isusa, koji je nosio svoj križ prema brdu Kalvariji. Ono što bih ja svakom katoliku, svakom Hrvatu stavio na srce to je: da svaki čovjek koji ide kroz život treba računati s Bogom. U tako teškim momentima, Bog je onaj koji daje snagu da čovjek može kročiti dalje i naprijed sa jednom sigurnošću u sebi. Dakako da smo mi sami oni koji mogu najviše doprinijeti razrješenju krize, boreći se za prava našeg naroda, ali nikad ne zaboravljajući Boga“, kaže velečasni Josip Tadić. On dodaje da je posebno radostan zbog toga što su ljudi iz BiH u dijaspori mnogo bliži jedni drugima i upućeni jedni na druge. „Dijaspora nama koji smo ovdje, treba biti primjer. Ali, ja mislim da mi ne trebamo biti ujedinjeni samo tamo vani, nego i u BiH, gdje stoljećima svi živimo zajedno u istoj sredini. Svima njima želim sretan i blagoslovljen Uskrs“, rekao je na kraju velečasni Josip Tadić.

Na sljedećoj stranici pročitajte o ljubavi kao žrtvi.

Nema ljubavi bez žrtve, ni žrtve bez ljubavi

„Tako se kalendar podesio da ove godine slave zajedno kršćani rimokatolici i pravoslavci Uskrs, odnosno Vaskrs, vaskrsenje Hristovo, vaskrsenje iz mrtvih. Isus je svojim stradanjem na krstu pobijedio grijeh, pobijedio đavola i smrt i darovao ljudima život vječni. Iz ljubavi je došao i stradao radi čovjeka da ga spasi od robovanja đavolu i grijehu“, kaže protojerej Jadran Danilović, dok čeka prve vjernike na Vaskršnjoj liturgiji u crkvi Svetog Preobraženja u Sarajevu. „Kako možemo Hristovo stradanje i njegovo vaskrsnuće, simbolički prenijeti u naš savremeni život?“ pitam. „Oni religiozni koji vjeruju u Boga, znaju šta znači istinski vjerovati. A onome ko ne vjeruje, ne može se ni kazati, ni objasniti. Ljubav je žrtva. Žrtvovati se za nekoga, radi nečega. Hristos se žrtvovao radi ljudi, iz ljubavi za čovjeka, a to se može shvatiti samo na jedan način“, kaže protojerej Jadran.

Kako savladati ovozemaljske probleme?

„Kada bi se naša vlast bojala Boga, kada bi ti ljudi istinski vjerovali, vjerovatno bi drukčije radili to što rade. U našem narodu ima jedna dobra poslovica, koja kaže: Teško čovjeku koji se Boga ne boji, a ljudi ne stidi. Nažalost, ima ih mnogo danas na vlasti koji tako rade i tako se ponašaju. Sve ove političke nesuglasice od toga su došle i od toga i dalje dolaze. Za nas koji vjerujemo utjeha je u Hristu“, kaže protojerej Jadran Danilović.

Vaskrs/Uskrs je prije svega, porodični praznik. Iako će se vaskršnje liturgije i uskršnje mise služiti u svim crkvama u BiH, porodično okupljanje je ono što će se pamtiti do sljedećeg praznika. Tucanje obojenim jajima, svečani ručak i mnogo dobre atmosfere je nešto što se naprosto podrazumijeva.

„Slavimo Uskrs jednostavno, u krugu porodice. Ofarbala sam jaja i spremam malo bolji ručak nego inače i kolače. Dođu nam prijatelji, podijelimo svoj djeci u komšiluku jaja i to je to“, kaže Vlatka Milović i dodaje da ima prijatelja pravoslavaca kojima će otići na čestitanje Vaskrsa. „Doći će mi komšije Bošnjaci da čestitaju Uskrs, kao što ja njima idem za Bajram. Ta naša multietničnost je naše veliko bogatstvo, koje neki ne cijene, a neki i ne razumiju. Ja se osjećam bogatom zbog tog i takvog komšiluka“, kaže Vlatka.

„Koji je praznik danas?“

Pitam simpatične djevojčice na ulici. Dvije uzvikuju: „Vaskrs!“, a druge dvije: „Uskrs!“ I baš je tako, dvije dolaze iz katoličkih, a druge dvije iz pravoslavnih obitelji. Vesele se svemu što donosi praznik. Idu u istu školu, a često se druže i poslije nastave. „Slavite li praznik?“ pitala sam, a onda dobila mnogo pojedinačnih odgovora: „Slavimo, slavimo!“, „Šaraju se jaja!“ „Dođe nam mnogo rodbine i prijatelja!“ „Moja mama pravi odličnu pitu za Vaskrs!“ „Uskrs se slavi zbog Kristovog raspeća, a onda, uskrsnuća!“ Tako je, otprilike izgledao taj razgovor, ali mora ostati zabilježeno da su njih četiri uvijek zajedno i da se zovu: Milana Ćosović, Ines Macan, Antonela Kožul i Sara Đudurević.

Dragica Lemez ofarbala je 90 jaja. Komšijama će dati bar pola od toga. „Svima. I muslimanima i katolicima. Već sam odvojila za njih, a ostalo sam namijenila svojoj djeci i unucima. Slavićemo tri dana, sve tamo do srijede“, kaže Dragica i pozdravlja tradicionalnim pozdravom: „Hristos voskrese!“ „Vaistinu voskrese!“ otpozdravljam.

Autorka: Ljiljana Pirolić, Sarajevo

Odg. urednik: Svetozar Savić