Uz maršala Tita junačkoga sina...

U selu Donji Podgradci na sjeveru Bosne i Hercegovine, od prvog do desetog oktobra održana je prva posljeratna radna akcija. Organizovali su je članovi više udruženja Josip Broz Tito iz BiH, Hrvatske i Srbije. Iako “skromna” sa tek nekoliko stotina akcijaša, akcijaši tvrde da će za nekoliko godina radne akcije ponovo zaživjeti.

Istorijski početak

Mladi obožavaoci bivšeg predsjednika SFR Jugoslavije, Josipa Broza Tita, imaju veoma ambiciozan plan. Oni žele da ova radna akcija u Donjim Podgradcima bude istorijski početak. Jer, vjeruju da će im se mnogi ljudi pridružiti kada vide da je moguće obnoviti pozitivni duh među ljudima koji su nekada učestvovali na radnim akcijama.

Oni čak tvrde da i oni koji nisu pretjerano voljeli bivši sistem, priznaju da su neke od najljepših trenutaka u životu doživjeli upravo na radnim akcijama. Neki su na tim akcijama - kada su ljudi sa velikim poletom gradili pruge i ceste, mostove i tunele, pomagali seljacima u poljskim radovima - upoznali i svoje buduće supružnike, a drugarstva tamo stečena produžila su se i do današnjih dana.

Vikendom u “punom sastavu”

Duško Malešević, generalni sekretar Saveza komunista BiH, i jedan od organizatora omladinske radne akcije „Podgradci 2009“ vjeruje da će mnogi poželjeti da se to vrijeme radnih akcija vrati.

Istina, sve je još relativno skromno. Akcijaša je tek nekoliko stotina. Dolaze iz BiH, Hrvatske i Srbije puni elana. Planirali su doći još i akcijaši iz Austrije i Mađarske, ali Crveni krst Gradiške nije ispunio obećanje i nije našao smještaj za njih, pa su ih morali odbiti.

Duško kaže da zbog toga što mnogi akcijaši radnim danima moraju raditi u svojim preduzećima, samo vikendom je „puni sastav“, kada se skupi više stotina akcijaša. Ostalim danima su tu studenti, ili oni koji su uspjeli dobiti nekoliko dana slobodno.

Odlučili da pomognu seljacima

Duško kaže da godinama razmišlja da organizuje radnu akciju. Odabrao je svoje selo Donji Podgradci, jer je tu najlakše naći smještaj za akcijaše. Njegova porodična kuća dovoljno je prostrana da primi 20-ak akcijaša, a ostale su smjestili u obližnjim komšijskim kućama.

„Motiv za organizovanje radne akcije je prije svega težak život i rad seljaka. Niko se o njima ne brine a uslovi u kapitalističkom sistemu su loši“, objašnjava on motive zbog kojih se odlučio da organizuje ovaj događaj.

Akcijaše je Duško pronašao u društvima Josip Broz Tito u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, koji su se odmah odazvali čim im je Duško ispričao šta želi napraviti. „Stvarno ih nije trebalo dugo moliti. Odmah su se javili i podržali moju ideju. Već razmišljamo i o drugim radnim akcijama“, priča on.

„Ko danas džabe radi?!“

Mještanin Bojan Veljić kupio je jednu staru kuću u zaseoku Šor za svoju ženu i njihovo dvoje djece. Iznenadio se kada su mu u dvorište došli akcijaši i ponudili da pomognu u radovima. Već treći dan zaredom marljivo rade, kako bi što prije završili posao. „Juče smo cijeli dan radili, a i sutra ćemo, da to što prije završimo”, pričaju.

“Kad su došli nismo vjerovali. Ko danas u ovom vremenu dolazi džabe raditi?! Dosta naroda nije vjerovalo. Svi su pitali, jesi li ti dobro razumio? Čak su nam rekli da ne treba im spremati jelo, oni sami sebi donesu jelo. Ali to kod seljaka ne ide tako! Mi njih počastimo koliko možemo”, priča Bojan Veljić.

Nina, djevojka sa otoka Krka, radi u ekipi koja pomaže u berbi kukuruza. „Od prvog trenutka mi se ideja jako svidjela i uvijek sam otvorena za takve stvari. U našem selu na Krku imamo jako puno strarih ljudi kojima treba pomoći, ali mi nemamo tako velika polja kao ovdje“, smije se ona.

Nina u šali kaže da nije došla ovdje nikada ne bi naučila kako se beru kukuruzi, jer ih na Krku nema. Iako sama nije članica nijedne komunističke partije, niti je bila rođena dok je Tito bio živ, kaže da se uvijek rado odazove kada je nekom potrebna pomoć, jer je od starijih čula za nekadašnje radne akcije.

Na poziv dolaze ponovo

Mirza Žerić je sekretar udruženja Josip Broz Tito Sanski Most. Odazvao se na radnu akciju i sa sobom doveo autobus akcijaša iz njegovog udruženja. Za nekoliko mjeseci, radna akcija će biti i u Sanskom Mostu, kada će obnavljati jedno zapušteno partizansko seoce i bolnicu.

„Mještani su zadovoljni i drago im je. Iznenade se kad im kažemo da smo došli da im pomognemo da oberu kukuruze, što smo upravo završili prije nego što ste vi došli. I kada za nekoliko mjeseci opet ovdje bude radna akcija, mi ćemo se odazvati i opet ćemo doći da im pomognemo“, kaže Mirza.

Iako se na ovoj radnoj akciji nisu gradile ceste, pruge i mostovi, akcijaši ne posustaju duhom. Kažu oni da je to tek početak. Duško tvrdi da će sljedeće godine ovdje biti barem 500 akcijaša, jer će sve biti bolje organizovano. Tada će možda graditi i lokalni put koji bi stanovništvu bio potreban. A umeđuvremenu, kaže, biće još radnih akcija širom bivše Jugoslavije.

Autor. Dejan Šajinović

Odg. urednik: Svetozar Savić