Važna posjeta Vučića Tirani

Dojče vele: Gospodine Svilanoviću, premijer Srbije Aleksandar Vučić potvrdio je da će 27. maja posjetiti Albaniju. Kako vi gledate na tu posjetu?

Goran Svilanović: To je nastavak dobro osmišljene i vrlo aktivne politike prema susjedstvu. Mislim da je to osnovno obilježje (spoljne politike Beograda prim. ur.) u posljednjih godinu dana, počev od prve posjete Sarajevu, pa zatim nekoliko zajedničkih sjednica vlada Srbije i zemalja iz susjedstva, naravno puna koncentracija na briselski dijalog i evo, konačno, i uzvratna posjeta Tirani poslije posjete predsjednika vlade Edija Rame Beogradu. Čini mi se da je u Beogradu unapređenje regionalne saradnje shvaćeno iskreno i kao suštinski uslov i to ne samo za članstvo u Evropskoj uniji. Nema govora o tome da se ta saradnja unaprijedi ako u svakom od segmenata – političkom, ekonomskom i bezbjednosnom – taj dijalog ne bude živ, ne bude stalan i ne bude otvoren i iskren. Dakle, može se uočiti da je nivo susreta u posljednjih godinu dana visok i, na neki način, kruna takvog angažmana jeste susret dvojice premijera u Tirani.

Ovo je zapravo, kao što ste rekli, uzvratna posjeta nakon boravka Edija Rame u Beogradu početkom novembra prošle godine. Ta posjeta se, međutim, pretvorila u neku vrstu skandala nakon poziva Rame da „Srbija prizna novu realnost na Kosovu“. Mogu li se očekivati slične provokacije sada sa druge strane?

Iskreno rečeno, ništa slično ne očekujem. Ne mislim ni da je posjeta predsjednika albanske vlade Beogradu bila skandalozna. Ima na tom putu ima dosta uzbrdica i nizbrdica i nije slučajno što su tako rijetke bile posjete na tom nivou između dviju zemalja u posljednjih nekoliko decenija. Naših posljednjih dvadesetak godina bile su teške. Proces raspada Jugoslavije ostavio je ožiljke na svima nama – i lične i nacionalne. I otuda treba istini prosto pogledati u oči i prihvatiti da oko nekih stvari nemamo iste stavove. Ali dokle god postoji iskrena želja da se ti stavovi saopšte na jedan pristojan način, da se o njima razgovara i, možda najvažnije, da se sasluša partner u tom razgovoru, mislim da sve te stvari mogu da budu prevaziđene. I evo, ako me danas pitate, nekoliko dana prije nego što će predsjednik vlade Srbije doći u Tiranu, da li očekujem neke takve neprijatnosti – iskreno rečeno ja ih u stvari ne očekujem. Oni su se u nekoliko navrata susretali i prije Beograda i poslije Beograda. Ja znam da su u tim razgovorima neke teme otvorili i porazgovarali, i u četiri oka i u sastavu delegacija, i otuda mislim da je ovo u stvari prilika da budemo svjedoci jedne dobre posjete.

Vi poznajete obojicu premijera i Ramu i Vučića. Oni su skloni da svoje mišljenje kažu vrlo otvoreno. Kakva su vaša očekivanja? Možemo li očekivati novi početak, nastavak relativno hladnih odnosa na relaciji Tirana-Beograd ili produbljenje nesporazuma u albansko-srpskim odnosima?

Ima tema o kojima se prosto mora razgovarati, a o kojima se neće složiti ni kada budu razgovarali i jednom i dva i tri puta. Ali dokle god razgovaraju, važno je da razumijemo da je to dobra stvar. Ako me pitate da li će se o svemu složiti – ne, ja ne mislim da će se o svemu složiti. Ako me pitate da li će posjeta biti neprijatna – ne, ja mislim da će to biti jedna prijatna, otvorena i prijateljska posjeta u kojoj će biti saglasnosti o nekoliko tema i biće nesaglasnosti u nekim drugim temama. Vjerujem da će saglasnosti biti kada je u pitanju potreba unapređenja putničke i željezničke infrastrukture. Tu mislim da će se potpuno složiti. Koliko je meni poznato ima bar šest projekata koje je ministarka Zorana Mihajlović još tokom svoje posjete Tirani dogovorila i koje su objeručke prihvaćene u Tirani. Mislim da će dvojica premijera nastaviti razgovor koji su započeli o potrebi unapređenja saradnje među mladima u regionu. Vjerujem da će se potpuno složiti oko ukidanja barijera kada je u pitanju ekonomska saradnja, privlačenje stranih investitora kao i eventualni zajednički nastup na trećim tržištima. Vjerujem da će ozbiljno razgovarati o bezbjednosnim implikacijama srpsko-albanskog dijaloga na cio region. U stvari, vjerujem da će se složiti koliko je taj dijalog važan i koliko je važno da on bude nastavljen.

Jedno od pitanja gdje se oni sigurno neće složiti jeste pitanje Kosova koje je i do sada bilo glavna prepreka u poboljšanju odnosa između Beograda i Tirane. Da li bi oni uopšte trebalo da razgovaraju o tome pitanju i kako je moguće riješiti to pitanje?

Mislim da postoji jedan element oko kojeg će se složiti, a to je da je sporazum u Briselu bio važan napredak u dijalogu Beograda i Prištine i da ga treba nastaviti. Beograd i Priština trebalo bi zajedno da se angažuju oko implementacije sporazuma. U dijalogu Beograda i Tirane ti elementi neće biti sporni. Mislim da prosto treba poštovati taj proces i njegove učesnike, a to su Beograd i Priština uz punu podršku i učešće Brisela. To bi tako trebalo da bude nastavljeno. Otuda nisam siguran da bi dalje zalaženje u tu temu u dijalogu dvojice premijera (Albanije i Srbije prim. ur.) bilo od najveće koristi.

Goran Svilanović bio je prvi ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije nakon demokratskih promjena 2000. godine u Srbiji, a od 1. januara 2013. je generalni sekretar Savjeta za regionalnu saradnju (RCC) koga su na to mjesto imenovali ministri spoljnih poslova zemalja-članica Procesa saradnje u Jugoistočnoj Evropi (SEECP).