Razumom i fantazijom protiv vjerske hajke

U javnosti nema puno slika Salmana Ruždija. Pisac protiv kojeg je izrečena fetva - poziv na smaknuće od strane iranskog ajatolaha Homeinija - samo devet dana nakon objavljivanja knjige "Satanski stihovi" 14. februara 1989, već više od 28 godina živi sa stalnom prijetnjom smrću. Vjerski vođa je svoju presudu Ruždiju i svima koji su učestvovali u pripremi i izdavanju knjige obrazložio riječima da se u knjizi "vrijeđa i psuje Bog". Japanski prevodilac ove knjige Hitoši Igaraši je 1991. ubijen u atentatu. Italijanski kolega Ettore Capriolo i norveški izdavač William Nygard preživjeli su napade ali su bili teško povrijeđeni.

Život sa prijetnjom smrću

Još uvijek je za ubistvo autora "Satanskih stihova" raspisana nagrada četiri miliona dolara. Prošle godine je, uprkos normalizaciji odnosa između Irana i Zapada, ta suma povećana. Ruždi je 12 godina živio pod stalnom zaštitim britanskih tajnih i sigurnosnih službi. Početkom 2000. godine pisac se preselio u Njujork. Od 2002. više name zaštitu. Iako je stajao na listi za odstrel Al Kaide i tzv. Islamske države, on se u pratnji tjelohranitelja pojavljuje samo kada ide na najavljene, službene termine dok drugim danima nema tjelohranitelja. O vremenu koje je proveo "u iliegali" on je 2012. objavio autobiografsku knjigu pod nazivom "Joseph Anton". Bilo je to ime kojim se služio dok se skrivao i koje je kombinacija njegovih literarnih uzora Josefa Konrada i Antona Čehova.

Borci za slobodu riječi

Sloboda je postala njegova životna tema. "Mi moramo braniti našu teško izvojevanu i dragocjenu slobodu", rekao je Ruždi 2015. u intervjuu za Deutschen Welle. "Mi se za nju moramo boriti, ako to bude potrebno". Stalno drži pledoaje u korist slobode mišljenja i izražavanja: nakon krvavog napada na redakciju satiričnog pariškog lista "Charlie Hebdo", kada ga je njegovo nekritičko zalaganje za novinare i karikaturiste koštalo prekidom nekoliko prijateljstava.

Salman Ruždi je rođen 1947. godine. Rastao je u kosmopolitskoj i tolerantnoj atmosferi Bombaja, koji je sada preimenovan u Mumbaj. Njegova porodica potiče iz Kašmira. U indijskom Delhiju, njegov otac je postao imućni biznismen. Familija je sebi mogla da priušti da svoga sina sa 14 godina pošalje u elitni britanski internat. 1964. Ruždi je postao britanski građanin a engleski, a ne njegov maternji paštu, bio je jezik na kojem je pisao. Studirao je istoriju na britanskom Kraljevskom koledžu u Kembridžu a uzimao je i časove glume. 1968. okončao je studij. "Bio sam tipičan predstavnik generacije 'šezdesetosmaša'", rekao je kasnije za sebe.

Svoj radni vijek počeo je kao novinar, glumac i pisac tekstova za reklame. Nakon četiri godine je rad u jednoj agenciji postao sporedna stvar, jer je objavio prvi, eksperimentalni roman "Grimus". Sa svojom drugom knjigom "Djeca ponoći" ostvario je međunarodnu slavu. Bio je to roman o jednoj indijskoj porodici u vrijeme sticanja nezavisnosti nagrađen je nagradom Booker i u Velikoj Britaniji i SAD-u postao bestseler.

U međuvremenu je Salman Ruždi napisao 12 romana, eseja i jednu autobiografiju. Nisu se svi mogli pohvaliti visokim literarnim kvalitetom, ali "Djeca ponoći", "Satanski stihovi", "Mavrov posljednji uzdah" i "Joseph Anton"  su postali klasici svjetske literature. Svaka njegova knjiga bila je osporavana, sukoba oko njegovih stavova iznesenih u romanima bilo je i izvan islamskog svijeta. Roman "Bijes" koji govori o jednom naučniku, koji napušta ženu i djecu u Londonu i odlazi u Njujork, izazvao je snažne kontroverze, kako u Velikoj Britaniji tako i SAD-u. 

Konflikt između razuma i nerazuma

U svojim romanima Ruždi miješa žanrove i stilove, priča priče u duhu "Hiljadu i jedne noći". Ismijavanjem, slengom, aluzijom, dobrim vicem i sočnim izborom riječi , on je pisao o pogrešno interpretiranoj vjeri kao izgovoru za teror, prijetnju, tiraniju, zločine i širenje straha. Pisanje je za njega opstanak, preživljavanje. „Ako ne pišem dugo vremena, onda moji snovi postaju sve luđi”, rekao je Ruždi u intervjuu za njemački magazin „Stern”.

Njegov posljednji roman „Dvije godine, osam mjeseci i dvadesetosam dana” - 1001 noći, bila je parabola (kratka priča sa moralnom ili vjerskom poruku) o islamističkom terorizmu. To je moderna bajka, čija se radnja održava u savremenom Njujorku. Džini, islamska stvorenja iz čarobnog svijeta, ugrožavaju svijet. Tu se radi o prastarom sukobu između  tolerancije i represije, slobode i tiranije, razuma i nerazuma, koji su postojali tokom cijele istorije čovječanstva. „Unatoč svemu, mislim da se treba držati vjere i da se pobjeda zla može izbjeći", rekao je Ruždi u jednom intervjuu za DW.

„Roman o identitetu, istini, teroru i laži”

Izborom Donalda Trumpa za predsjednika Salman Ruždi je zaprepašten i ljut, čak i nakon nekoliko mjeseci. Ako se laži i Fake News prodaju kao istina a na njih utiču i predrasude, onda je svijet postavljen sa nogu na glavu, smatra Ruždi. I kao i uvijek, on ne drži svoje mišljenje za sebe i u svojim intervjuima govori o rasistima i licemjerima u Bijeloj kući. Zajedno s Ai Weiweiom, Margaret Atwood i Isabel Allende on se trenutno zalaže za  globalnu kampanju Saveza književnika PEN u cilju podrške prognanim piscima.

U septembru će biti objavljen njegov novi roman "„Zlatna kuća” na koji mnogi čekaju s nestrpljenjem. To je priča o mladom američkom režiseru, koja počinje u vrijeme inauguracije Baracka Obame pa sve do izbora Trumpa. To je, kako je najavio Ruždi, njegov „konačni roman o identitetu, istini, teroru i laži”.

2007. godine je britanska Kraljica Elizabeta II ovom višestruko nagrađivanom piscu i borcu za slobodu dodijelila titulu  viteza. Samo mu još jedna nagrada nedostaje: Nobelova nagrada. Iako ulazi u osmu deceniju života, on se tome još uvijek može nadati.