Vraća li Grčka silom izbjeglice u Tursku?
21. januar 2020
Rijeka Evros predstavlja prirodnu granica između Turske i Grčke. U januaru temperatura vode ne prelazi dva stepena. Noću i jutrom se gusti oblaci magle nadvijaju nad rijekom a na rastinju uz obalu stvara se led. Ova zimska idila je pomućena talasom izbjeglica koji su se odlučili na opasni put preko rijeke kako bi izbjegli da završe u jednom od zloglasnih "hotspotova”, kampova za izbjeglice na otocima Lezbos, Samos ili Hios. Neki to plaćaju životom. "Već sam izvukao desetine mrtvih iz rijeke", kaže nam ribar i na svom mobilnom telefonu pokazuje leševe koje je otkrio pecajući ribu na delti Evrosa. Neke od izbjeglica, koji prežive prelazak preko rijeke u magli i noću, smrznu se naredni dan od hladnoće na grčkoj obali rijeke, kada se iscrpljeni i gladni pokušavaju sakriti od granične policije.
Život na vanjskoj granici EU
Područje oko rijeke je zabranjena vojna zona, kojoj pristupa imaju samo poljoprivrednici kako bi mogli obrađivati svoja polja na obalama Evrosa. "Ne možete se spustiti do rijeke ako nemate automobil sa svojim registarskim tablicama", kaže farmer u malom selu Nea Vissa. "Moja je kćerka se jednom vozilom rent a cara odvezla do našeg polja i odmah je imala policiju i vojsku iza sebe."
Ljudi koji žive na obalama rijeke Evros znaju šta znači život na granici. Dugogodišnji sukob sa Turskom je sveprisutan: „Turski graničari tvrde da ulazimo u njihove vode i stalno nam prijete ali to nije tačno“, žali se ribar. Život na vanjskoj granici Evropske unije ne stvara samo političke tenzije. Situacija sa izbjeglicama trenutno je teška i prijeti da eskalira.
Napetosti i strah
Ljudi na Evrosu su od prvog zaljevskog rata devedesetih godina suočeni sa problemom izbjeglica i znaju da ljudi koji pokušavaju da pređu ovu rijeku i da se domognu grčke obale redovno gube živote. Situacija se sada pogoršala, izvještava Marianthi Tasouli iz sela Mikro Dereio. Grci su izbjeglicama uvijek pomagali hranom i odjećom, čak i danas to rade. Ali sada se mnogi mještani plaše.
"Četiri muškarca su nožem natjerala mog sina da ih odveze u susjedno, veće mjesto", priča Tasouli. U susjednom selu Roussa, jedan mještanin kaže da su izbjeglice redovno boravile u njegovoj kući kad njega nije bilo: "Palili su vatru da se zagriju i nanijeli mi štetu." Drugi mještani svjedoče o krađama i napadima. Ali postoje i pozitivna iskustva. Vlasnik kafića Dimitris Kazancis iz Nea Vise iznenadio se jednog jutra kada je ispred svoje radnje pronašao novčanicu od 10 eura: "Izbjeglice su odnijeli moja drva kako bi zapalili vatru i ostavili mi novac."
Ilegalne deportacije iz Grčke?
Ali zašto se ljudi u bijegu ne obraćaju vlastima koje su zakonski obavezne ispitati svaki slučaj podnošenja azila? Nezavisne nevladine organizacije izvjestile su da je razlog nasilje nad izbjeglicama i migrantima a ponekad i ilegalne akcije vraćanja u Tursku koje provodi grčka policija - tzv. "Push Backs”. Izbjeglice se, kako se navodi, sprečavaju da uđu na teritoriju Grčke ili policija noću tjera tražitelje azila, koje je prethodno privela, da se preko rijeke i po magli vrate u susjednu Tursku. Lokalni stanovnici osjećaju se prepušteni sami sebi i ćute, ne usuđujući se reagovati na agresivno ponašanje vlasti: "Ovdje svi znaju za policijske kamione bez registarskih tablica i svi znaju da se u tim kamionima izbjeglice ilegalno prebacuju nazad u Tursku", kaže jedan vlasnik kafića u selu Praggi, koje se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Evros.
"Uspio sam preći na drugu stranu tek u četvrtom pokušaju", priča nam 19-godišnji Afganistanac, kojeg smo sreli u Solunu. "Prva dva puta me je uhvatila turska policija, treći put Grci. Pretukli su me, uništili mi mobitel, a zatim me vratili u Tursku." U decembru je njemački politički magazin "Der Spiegel" objavio slike snimljene kamerama za nadgledanje koje dokumentiraju takozvane "Push Backs” i na kojima se vide maskirani muškarci na rijeci Evros kako prisiljavaju izbjeglice da se vrate na drugu stranu. Zvaničnik Frontexa, koji patrolira grčko-turskom granicom, smatra da je materijal koji je na uvid dobio Spiegel vjerodostojan.
Nevladine organizacije traže pojašnjenja
"Nakon što stignu u Grčku, izbjeglice i migrante policija odvodi kombijem do mjesta na kojem može da sakupi i drži od 60 do 100 ljudi", objašnjava Selma Mešić iz organizacije "Mobile Info Team" u Solunu. Ova organizacija uz pomoć volontera intervjuiše izbjeglice i dokumentuje ilegalne deportacije. "Uveče ih tjeraju da idu na rijeku. Izbjeglice su nam rekle da ih tamo dočekuju maskirani muškarci koji su ih stavljaju u čamce i prisiljavaju da se vrate na drugu stranu."
U decembarskom izvještaju "Border Violence Monitoring Networks", još jedne organizacije koja se duž Balkanske rute bavi problemom ilegalnog vraćanja izbjeglica poznatim kao „Push Backs" dokumentiran je jedan incident iz novembra 2019. Dva Marokanca starosne dobi od 25 i 26 godina ispričala su da su sa još jednom osobom prešli rijeku. Grčke vlasti su uhvatile jednog od njih, zavezali mu ruke i noge plastičnim kablom i bacili ga nazad u Evros. „Ne znam da li je živ ili ne", ispričao je preživjeli Marokanac iz grupe. On i njegov pratilac su nakon tog incidenta vraćeni nazad u Tursku. DW je tražila razgovor sa predstavnikom grčke policije, konfrontirajući ga pismeno sa ovim slučajem. On se o tome međutim nije želio izjasniti.
Selma Mešić traži nezavisnu istragu ovakvih slučajeva. Izjave po kojima izbjeglice izmišljaju ovakve priče ona ne smatra vjerodostojnim. „Mnoge nezavisne organizacije i institucije EU sakupile su mnoštvo podataka na temu ilegalnog useljavanja iz kojih zaključuju da je riječ o svjedočenjima kojima se može vjerovati. Ljudi iz različitih zemalja u različitim vremenskim intervalima su izvještavali o sličnim dešavanjima. „Sistematika postupanja prema izbjeglicama i migrantima se u svim tim pričama podudara. Nije vjerovatno da toliko različitih ljudi izvještava o dešavanjima koja se uklapaju u cijelu mustru", zaključuje Selma Mešić.