Zaboravljena jevrejska groblja

Na fotografiji se može vidjeti neobrađena zemljana površina iznad koje se prostire sivoplavo zimsko nebo. Nekoliko smeđih busjena trave. Šikara. Iz zemlje, prekrivene snijegom, izvire kamenje obraslo mahovinom. Radi o ostacima nadgrobnih spomenika koji se jedva mogu identificirati. Riječ je, naime, o ostacima jednog jevrejskog groblja

„Nijemci su odvezli ovo kamenje 1941. godine, Crvena armija ga je tokom 1944./ 45. godine ponovo sakupila i postavila. I od tada ono leži u gomili jer ne postoji niko ko bi se o tome brinuo“, kaže Christoph Vilinger, uposlenik American Jewish Committe u Berlinu. On je fotografirao ovakva mjesta u zapadnoj Ukrajini. Tamo gdje su u ljeto 1941. godine prodrli vojnici Wehrmachta. Naime, holokaust nije počeo u Auschwitzu, kaže američki rabin Andrew Baker:

„Plansko ubijanje europskih Jevreja započelo je onda kada je njemačka armija krenula u osvajanje istoka, preko Poljske, Bjelorusije i Ukrajine. Mobilne jedinice koje su vršile ubistva, često podržavane od strane običnih vojnika i lokalnih kolaboracionista, ubijale su Jevreje na mjestima gdje su oni živjeli i zatrapavali ubijene u stotine masovnih grobnica.“

Pomoć njemačkog ministarstva

U međuvremenu je identifcirano više od hiljadu takvih masovnih grobnica u Ukrajini, Poljskoj, Bjelorusiji i Rusiji. Na ovom poslu radila je organizacija koju čine francuski dobrovoljci okupljeni oko svećenika Patricka Desboisa. Istraživački tim ove organizacije razgovarao je sa svjedocima masakra i dokumentirao njihova sjećanja. American Jewish Committe namjerava, skupa sa njemačkim Udruženjem za brigu oko ratnih grobova i jevrejskim organizacijama iz Europe, pet takvih masovnih grobnica pretvoriti u spomenike. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova podržalo je ovaj projekt sa 300.000 eura.

Dokumentiranje zločina i odavanje počasti žrtvama su jedno, a informacije za današnje generacije nešto sasvim drugo. Ovaj projekt treba doprinijeti i tome.

„Problem masovnih strijeljanja tokom holokausta kod nas je vrlo aktuelan. Jer u društvu postoji tendencija da se zaboravi ono što se desilo. Djeca i mladi više o tome ne znaju ništa. I to ne jer to ne žele, već jednostavno jer se o tome više ne uči,“ kaže Eduard Dolinsky iz ukrajinske organizacije L'viv.

A upravo je ovo posebno važno za cijeli projekt, naglašava Deidre Berger, direktorica American Jewish Committee iz Berlina:

„Prije svega je riječ o tome na koji način ovo možemo spojiti sa obrazovanjem. Jer u konačnici ovakva mjesta nisu potreba samo kako bi vratila dostojanstvo žrtvama, već bi ona trebala biti od značaja za današnje generacije. One trebaju znati što se desilo, koliko je ljudi ubijeno i koliko zajednica je uništeno.“

Autori: C. Rabitz/Z. Ilić

Odg. urednik: A. Slanjankić