Zagonetke Mladićevih dnevnika

Riječ je o 18 dnevnika na 3.000 stranica, vođenim od 29. januara 1991. do 28. novembra 1996. Samo nedostaje period od 29. januara do 14. jula 1995. O razlozima nestajanja tih stranica postoji više teorija. Jedni misle da su stranice jednostavno istrgnute. Drugi pretpostavljaju da se bilješke o Srebrenice drže pod ključem, jer sadrže materijal koji bi mogao kompromitovati posrednike i političare sa Zapada. Pred pad Srebrenice mirovni napori međunarodne zajednice kretali su se u pravcu povlačenja granice između bošnjačko-hrvatske Federacije i Republike Srpske.

Mjesta poput Srebrenice, koja je bila pod kontrolom Bošnjaka, otežavala su povlačenje granice, jer su se nalazila unutar prostora, koji su zauzeli Srbi. Neke dijelove dnevnika objavio je UN, drugi su procurili u Beogradu. Potom su srbijanske, hrvatske i bosanske novine objavljivale pasuse iz Mladićevih dnevnika.

Tako su u javnost došli detalji o tome kako su se Karadžić i njegov brat Luka za vrijeme rata obogatili krijumčarenjem goriva. Mladić ih tako optužuje da su dio nafte i benzina iz Srbije, namijenjene vojsci bosanskih Srba, prodavali i na tome dobro zarađivali.

Zajedničke operacije protiv Bošnjaka

U dnevnicima se teško tereti i bivši šef srbijanske tajne službe Jovica Stanišić. On se, kako prenosi "Neue Zurcher Zeitung", u jednom Mladićevom navodu iz dnevnika tereti da je stajao u direktnoj vezi sa srbijanskim paravojnim jedinicima, koje su na istoku Hrvatske i Bosne počinile strašne zločine.

Mladić govori i o jednom sastanku sa Miloševićem, na kojem se razgovaralo o prebacivanju jedne fabrike municije i oružja iz Bosne u Srbiju, o snabdijevanju vojske bosanskih Srba i stavljanju njihovih oficira na platni spisak Beograda. Iz dnevnika proizilazi i kako su bosanski Srbi i bosanski Hrvati uvijek iznova zajedno radili protiv Bošnjaka. Oni su se susretali u pauzama primirja, dogovarajući isporuke oružja i goriva ili zajedničke vojne akcije protiv Bošnjaka. U jednoj bilješki stoji da su bosanski Hrvati za oružje i druge usluge platili 1.191.246 DM i da je novac stigao iz Zagreba, koji je finansirao hrvatske trupe u BiH.

Mladić je tako nakon zajedničkih susreta citirao Slobodana Praljka, koji je jednom prilikom rekao da Hrvati nisu zainteresirani za rat sa Srbima i da istinsku opasnost predstavljaju Bošnjaci. Praljak je tada, kako ga citira Mladić, doslovno rekao: "Naš cilj je banovina iz 1939, ako to ne uspije nastavljamo rat!"

Mladić je citirao Praljka i kada je jednom drugom prilikom rekao: "Na dobrom smo putu da prisilimo Aliju Izetbegovića na podjelu Bosne." Praljak, protiv kojeg se vodi proces pred Haškim tribunalom, tražio je i preseljenje Hrvata iz Vojvodine. U Mladićevom dnevniku piše i da je Karadžić tada tražio da se pomogne bosanskim Hrvatima, kako bi se Bošnjaci prisilili na podjelu.

Mnogo upitnika

"Neue Zuercher Zeitung" piše i da je teško zamisliti da je neko poput generala Mladića tako detaljno i na hiljade strana vodio dnevnik. I ako je to zaista tako bilo, postavlja se pitanje, kada je pisan dnevnik, za vrijeme rata ili nekoliko godina kasnije? I da li je tačno sve što je zapisano u dnevniku? Da li su Mladićeve izjave pripisivane nekim drugim ljudima? Postavlja se i pitanje zašto su dnevnici pronađeni tek u februaru, iako je stan Mladićeve supruge pretresan više puta.

Neki u Beogradu smatraju da je cilj dnevnika da se Mladić rastereti. Ali pokušaji da se Mladić, koji je odgovoran za genocid u Srebrenici, pokaže u boljem svjetlu su osuđeni na propast. Dovoljno se samo prisjetiti Mladićevih riječi nakon ulaska u Srebrenicu, kada je rekao da je došlo vrijeme za osvetu nad Turcima, piše u članku koji je objavio list "Neue Zuercher Zeitung".

Autor: Jasmina Rose

Odg. urednik: Azer Slanjankić