Zapad ipak treba moćnog čovjeka s Bospora

„Redžep Taib Erdogan je izbore organizirao tako da bi postigao svoj cilj. On je tako postao prvi turski šef države koji je izabran na direktnim izborima za predsjednika. Svojim kritičarima u zemlji i inozemstvu može poručiti: „Šta hoćete vi uopće? Moja politika se dopada Turcima, više od polovine je glasalo za mene.“ Erdoganovog autoritarnog načina vladavine svijet je postao svjestan tek u posljednje dvije-tri godine. Toliko dugo se on vješto suzdržavao da svoja stremljena ka velikoj moći ne pokaže barem javnosti u inozemstvu. Tek su dešavanja oko Parka Gezi u Istanbulu i zabrana Twittera jasno pokazali koja se igra igra u Ankari“, komentira Neue Osnabruecker Zeitung.

„U novoj ulozi, kao šef države, Redžep Taib Erdogan želi okončati svoju misiju da od Turske napravi novu neoosmonasku svjetsku silu. Sa svojom konkurentnom ekonomijom, stanovništvom koje ima strah od Boga i bez intrigantne opozicije ovaj uspon bi se trebao dogoditi do 100. godišnjice osnivanja Republike 2023. godine. Bude li sve išlo po planu od republikansko-kemalističke osnove države neće puno preostati. Erdogan će najprije promijeniti Ustav“, predviđa Volksstimme.

Erdogan je puno postigao tokom 11 godina provedenih na funkciji premijera. On je brojne Turke učinio ponosnim na njihovu zemlju, analizira Sueddeutsche Zeitung i nastavlja: „Ali on svojim stremljenjima kao apsolutnoj vlasti i svojim bijesom protiv svakog političkog protivnika brojnima također utjeruje strah. Rezultat predsjedničkih izbora nije bio tako sjajan, kako su to očekivali Erdogan i njegovi sljedbenici. To bi njemu i njegovoj partiji trebalo dati povoda za razmišljanje.“

I Tagesspiegel smatra da se Erdogan nalazi pred problemima: „U njegovoj stranci AKP su već sada vidljive borbe za njegovog nasljednika jer kao predsjednik Erdogan mora napustiti mjesto šefa partije. U vanjskoj politici je Erodgan bio neljubazan prema tako velikom broju partnera i susjeda da za njega neće biti lako provesti ambiciozni plan da od Turske napravi presudnu regionalnu silu. Osim toga postoje znakovi slabljenja ekonomije. Moćni čovjek sa Bospora bi još mogao otkriti da mnogo toga nije tako jednostavno provesti kako to on zamišlja.“

Straubinger Tagblatt analizira vanjskopolitičke posljedice izbora: „Nada, da bi Turska mogla postati primjer demokratsko-sekularne države, da bi mogla preuzeti funkciju spojnice između Orijenta i Okcidenta i odigrati odlučujuću posredničku ulogu u bliskoistočnom konfliktu, je propala. Sa novom moći, na najvišoj državnoj funkciji, Erdogan svoju zemlju može nastaviti voditi u skladu sa svojim predstavama. Prema opoziciji će pri tome imati tako malo obzira kao i prema Europskoj uniji od koje se sve više udaljava.“

Konflikti pred turskim vratima

Za Europu Turska sada postaje sve više nepredvidiva, smatra Nordwest Zeitung: „Članstvo u EU bi sa današnjim danom moglo biti završeno na dugi vremenski period što će neki naravno prihvatiti kao dobru vijest.“

Rhein-Neckar Zeitung smatra da je Erdogan Tursku znatno udaljio od Europe: „Ipak: On to sebi može priuštiti. Jer aktualna krizna žarišta – Sirija, Bliski istok, Izrael, Ukrajina – se nalaze pred turskim vratima. I Zapad mora prihvatiti Erdogana kao političkog igrača.“

Štampa komentira i stanje u Iraku, odnosno teror koji provodi organizacija „Islamska država“. Koelner Stadt Anzeiger ovako komentira: „Svojim horor video-snimcima masovnih egzekucija ekstremisti su u Iraku i Siriji praktično preko noći natjerali stotine hiljada porodica Kurda, kršćana, Jezida i drugih manjina na bijeg. Propale države ne mogu više štititi svoje vlastite manjine, višejezični šarm orijenta je u ruševinama.“

Tageszeitung pozdravlja angažman SAD-a: „Američke zračne snage nisu ni sveta vojska, ni Međunarodni crveni križ. One lete i bore se u interesu posljednje super sile. Ipak njihov angažman u Iraku zaslužuje našu podršku. U konačnici riječ je o zaštiti desetina hiljada ljudi od napada islamističkih terorista i tome da se ove izbjeglice zaštite od smrti zbog izgladnjivanja.“