Zarobljeni između terorista i vojske

U jednom kafiću u centru Kaira sjedi Saed Atek, krhak čovjek sa širokim osmijehom i velikim zaliscima. „Da“, kaže, „prilično dobro sam poznavao jednog od vođa terorističkih grupa na Sinaju. Šadi el Manaej je odrastao u jednom obližnjem mjestu i uvijek sam ga viđao na sastancima našeg plemena. Bio je sasvim normalan tip – kao ti i ja.“

Atek nosi modernu sivu majicu i sat koji izgleda skupo. On potiče iz Šabane, beduinskog sela na sjeveru Sinajskog poluostrva, nedaleko od izraelsko-egipatske granice. Pripadnik je Savarke, drugog po veličini plemena u toj oblasti, i politički je aktivista. Danas je Šabana dio „ratnog poprišta“, kako Atek zove svoj region. Najmanje 90 odsto stanovnika te oblasti je moralo da pobjegne. „Šabana je danas grad duhova“.

Skriveni borci

A, tako je zbog ljudi kao što je Šadi el Manaej. On je jedan od stotina islamista koji su skloni nasilnom ponašanju – a takvi na Sinaju operišu već godinama. Od svrgavanja bivšeg predsjednika i pripadnika Muslimanske braće Mohameda Mursija 2013, oni su sve aktivniji.

U glavne aktere na Sinaju spada i militantna grupa Ansar Bejt al Makdis koja se priključila samozvanoj Islamskoj državi (IS) i promijenila ime u Vilajet Sinaj. Oni su izveli brojne terorističke napade na egipatsku armiju na Sinaju, napade u kojima su ubijene stotine vojnika. Ali, već su bili aktivni i u Kairu. Armija, koja je na terorističke napade reagovala racijama i uvođenjem policijskog časa, počela je i veliku ofanzivu na ekstremiste. Prema njenim navodima, ubijeno je najmanje 500 terorista.

Vilajet Sinaj ima između 300 i 700 aktivnih boraca, kaže Zak Gold sa Instituta sa nacionalne studije bezbednosti u Tel Avivu. Da ih ne bi bilo još više, aktivista Atek je rešio da ubeđuje mlade ljude da se ne priključuju militantnim grupama na Sinaju.

Atek dobro poznaje način rada ekstremista. Pokazuje mi u svom telefonu neoštru sliku nekog džipa koji je gotovo potpuno utonuo u pesak. Taj automobil je mjesto gdje čuvaju oružje i zalihe, kaže uz osmeh: „Ti tipovi znaju kako da zametnu svoje tragove i nestanu.“

Hronično nerazvijeni

To što se sve više mladih priključuje terorističkim bandama na Sinaju, jedna je od posljedica visoke nezaposlenosti. Trgovina drogom i šverc oružja cvjetaju, a IS može da se osloni na lokalne pomagače, kaže Gold: „za 50 dolara stražara i paze da li dolazi policija ili podmeću improvizovane eksplozivne naprave“.

Vlada u Kairu je decenijama zapuštala Sinajsko poluostrvo. Beduini su bili prepušteni sami sebi, a nije im dozvoljeno da služe vojsku. Ono malo novčane pomoći koju je region dobio, ili je pogrešno investirano ili je nestalo u mulju korupcije, kako prenosi jedan dugogodišnji član Službe za razvoj Sinaja koji nije želio da mu otkrijemo ime. On kaže da je na taj način u narodu stvorena netrpeljivost prema valdi u Kairu i da su zato ekstremisti dobili krila. Zak Gold to potvrđuje: „Mnogi beduini imaju osjećaj da nisu dio egipatske države. Ona ih faktički ne tretira kao Egipćane.“

Protjeran od kuće

Vlada i dalje oštro postupa prema islamistima. Egipatska vojska je u jeku jedne kampanje uništila kuće 3200 porodica na granici sa Pojasom Gaze – a porodice proterala. Prema Goldovima rečima, to je povreda međunarodnog prava. Organizacija za ljudska prava Hjuman rajts voč tvrdi da porodice za to nisu dobile dovoljno obeštećenje.

Vlada tvrdi da je isplaćeno primjereno obeštećenje te da je bilo potrebno da se potez zemljišta u dužini od nekoliko kilometara sravni sa zemljom kako ekstremisti ne bi švercovali oružje kroz tunele u Pojas Gaze.

Osim toga, uveden je policijski čak i postavljene su barikade na puteve. Snabdijevanje strujom i telefonske linije su sve češće u prekidu. „Gušimo se od ovolikih mjera bezbejdnosti. Danas nam je potrebno 30 minuta vožnje na trasi koju smo ranije prelazili za pet minuta“, kaže nam preko Skajpa jedna 20-godišnja studentkinja iz Ariša na sjeveru Sinaja. Jedan drugi stanovnik tog mjesta nam kaže da je među građanima sve prisutnije nepovjerenje.

Osvete i otmice

I Atek je na Sinaju doživio mnogo toga: prije deset mjeseci, otet je jedan njegov prijatelj. Nekoliko dana kasnije, nađeno je njegovo oskrnavljeno tijelo. Atek kaže da je taj prijatelj prije toga često – previše često – otvoreno kritikovao IS.

„Za svakoga se ovdje zna koga podržava“, kaže on. Zna se i šta on radi. Zato se stalno seli. „Strahujem za život“, kaže mi tiho. Da li bi bio siguran u Kairu? Ni to ne zna. Jedan njegov prijatelj je nedavno u Kairu ubijen pred vratima svoje kuće. Siguran je da je to ubistvo izvela teroristička grupa Vilajet Sinaj.

Ovaj tekst nastao je u saradnji sa Hebom Farukom Mahfuzom iz Kaira.

LINK: http://www.dw.de/dw/article/0,,18821001,00.html