Zašto Brazilci biraju korumpirane političare?

U Brazilu se mnogi slatko i od srca nasmiju kad čuju kako je jedan utjecajni njemački ministar morao odstupiti s dužnosti zato jer je velikim dijelom prepisao svoj doktorski rad. Jer, u Brazilu čitav niz političara nije imao posla s nekakvim sveučilišnim vijećima, nego s pravom policijom i pravosuđem - pa opet sjede u svojim foteljama.

Na primjer Anthony Garotinho koji i prema posljednjim ispitivanjima u svom izbornom okrugu Rio de Janeiro ima odličnih izgleda da bude izabran. Taj bivši pokrajinski guverner je još 2010. osuđen zbog korupcije i stvaranja kriminalne organizacije. On je, kako se navodi, bio jedan od glavešina takozvanih "milicija", sastavljenih od bivših službenika policije koji su u mnogim dijelovima Ria ubirali "reket" i bili neka vrsta "paralelne pravde".

Ali taj političar nije bio dugo iza rešetaka. Odjednom je njegova zatvorska kazna pretvorena u obvezu dragovoljnog rada u službi zajednice i sad je opet u izbornoj utrci. Ipak, treba reći da ni njegovi protivnici nisu puno bolji: samo jedan jedini politički kandidat u brazilskoj pokrajini Rio de Janeiro još nije bio u sukobu sa zakonom - ali to je kandidat koji nema osobito puno šansi.

"Korumpiran sam, ali djelujem"

Rio de Janeiro po tome nipošto nije nekakva neslavna iznimka u Brazilu. Tako se i u São Paulu za naklonost birača opet bori i Paulo Maluf. On je bivši pokrajinski guverner, a sad želi postati zastupnik u saveznom parlamentu. Ovaj 83-godišnji političar je veoma poznat u Brazilu, ponajviše po svojoj legendarnoj izjavi: "Corrupto, mas faz" (korumpiran, ali učinkovit).

A u tome je bio toliko uspješan da je svojim imenom obogatio čak i brazilski portugalski jezik: glagol malaufo sad u svakodnevnom govoru znači otprilike "krasti od države". U godinama dok je bio guverner je pronevjerio na stotine milijuna eura, ali 83-godišnji političar je uspio izigrati sve brojne sudske postupke koje su se vodili protiv njega. Čak ga i Interpol traži međunarodnom tjeralicom, ali je malo nade da će ikad biti izručen.

Ovo je tek maleni izvadak iz veoma dugog popisa aktivnih političara s kojima se bavi državno odvjetništvo. Mnogi ti slučajevi su dobro poznati brazilskoj javnosti pa se onda nameće pitanje - zašto ih onda ipak izabiru na političke dužnosti?

Kako se kupuju glasovi u Brazilu?

Marcos Bezzerra uzdiše na to pitanje, ali mu se čini da zna odgovor. On je politolog na sveučilištu Nitéroi u Rio de Janeiru i objašnjava nam osnovna "pravila igre" koja vladaju u političkom životu Brazila: "Lokalni političari i zastupnici svoju funkciju shvaćaju kao zadatak da što je više moguće novca ugrabe od savezne vlade za svoj izborni okrug." Jer u administrativnoj džungli goleme zemlje, koja se sastoji od 26 saveznih pokrajina-država, to i jest golemi zadatak.

Tako novac teče u građevinske projekte ili socijalne programe - ili bolje rečeno, u ono što lokalni političari uspješno "prodaju" kao projekte koji bi trebali donijeti dobrobit zajednici. A tu mašti nema kraja. "Birači te 'poklone' ne shvaćaju kao javno dobro koje je financirano poreznim novcem, već kao osobnu uslugu političara", objašnjava Bezzerra.

A ako je taj političar osigurao novac, onda se i od birača očekuje da ga "nagrade" glasovanjem na sljedećim izborima. Uopće, takva "trgovina" je osobito raširena u područjima gdje je stanovništvo ionako ovisno o državnoj pomoći svake vrste, dakle u siromašnim četvrtima velegradova. Utoliko se Bezzerra žali da upravo u tim područjima ljudi nisu informirani o tome kako politika funkcionira.

Juriš na korupciju

Naravno da i Brazilcima smeta kad neki političari pune svoje džepove umjesto da služe zajednici. Tako se i u izbornim kampanjama uvijek povlači problem korupcije te političari već dvadeset godina pred kamerama poziraju s metlama u rukama i najavljuju "čišćenje" političkog života od korupcije.

Još uvijek zemlju potresa skandal Mensalão koji je izbio prije par godina, kada se doznalo da su zastupnici dobivali "džeparac" ako glasuju za zakone tadašnjeg predsjednika da Silve. Postupak se vodio protiv više od 30 osoba, mnogi su osuđeni na zatvorske kazne. Makar se već tada ta istraga slavila kao "proces stoljeća", ne čini se da je došlo do bitne promjene.

Jer i sad se nagađa o "džeparcu" kojeg brazilska naftna kompanija Petrobras plaća trenutnim vladajućim političarima, a popis možda seže sve do predsjednice Rousseff. Oporba uvelike koristi taj novi skandal u svojoj izbornoj borbi, ali s obzirom na to da su mnogi i sami umiješani u kojekakve skandale to će jedva moći odlučiti o ishodu izbora.

S druge strane, već u lipnju 2013. su građani Brazila masovno izašli na ulice kako bi prosvjedovali protiv korupcije i podmitljivih političara. Ta pobuna građana je i natjerala brazilski parlament da pooštri zakone protiv korupcije koja se sad smatra kapitalnim zločinom. Ali već se pokazalo da ni zakoni u Brazilu ne pomažu mnogo i da često ostaju samo mrtvo slovo na papiru.

Sasvim polako...

Tako je već 2010. donesen zakon "Ficha limpa", o "čistim papirima", koji zabranjuje političarima koji su osuđeni pred sudom uopće se kandidirati za neku političku dužnost. Isto tako je uvelike ograničen imunitet zastupnika i ministara pred kaznenim postupkom ako su optuženi za korupciju.

Tek godinu dana nakon što je zakon donesen, taj je zakon ipak počeo donositi plodove. Nekoliko političara je moralo povući svoju kandidaturu za političke dužnosti, a zapravo bi on mogao konačno pogoditi i Paula Malufa. Nakon čitavog niza žalbi i sudskih odluka, sada je odluka o njegovoj kandidaturi pred posljednjom instancom.

Ali kod političara Anthonya Garotinha su propali svi napori da mu se zabrani izlazak na izbore, a mnogi njegovi pristaše slave taj njegov uspjeh pred pravosuđem. Jedan od njih je i Geilson Oliveira. Pedeset mu je godina, posrednik je na tržištu nekretnina i duboko je uvjeren kako su sve optužbe protiv Garotinha - laži i izmišljotine. Dovoljno ga je poznavati, tvrdi ovaj Brazilac, pa da bi se odmah shvatilo da je to "dobar čovjek" i "guverner naroda".

I njegov prijatelj Isaac će glasovati za političara koji je već sjedio u zatvoru zbog korupcije. Uostalom, tvrdi, svi političari su korumpirani i kriminalci. A Garotinho? Isaac se smije: "On ne sjedi u zatvoru. Onda je sve u redu, ili?"