Šatorsko naselje u borbi za prava azilanata

Šatorsko naselje nedaleko od centra grada, na samoj Rajni. Podnosilac zahtjeva za azil N. N. djeluje nekako izgubljeno u kampu koji će narednih dana biti njegov dom. Došao je iz Obale Slonovače u Njemačku da bi zatražio azil. U Kelnu je da bi protestovao protiv životnih uslova azilanata u Njemačkoj. Zato se pridružio kampu pod nazivom "Bez granica" (No border).

Bjekstvo od teškog života se pretvorilo u horor

N. N. je avionom došao u Njemačku. Još nije odlučeno da li može i da ostane. Suočen je sa mnogim teškoćama. "Živim u prihvatnom kampu. Hrana je loša, stanujem sa četvoro ljudi u sobi, vrlo je tijesno. Dobijam 40 evra mjesečno. To je nehumano."

On ne želi da oda svoje ime i godine. Jedino tiho odaje da ne živi u Kelnu. Njemačke vlasti nametnule su mu obavezu boravišta na jednom mjestu. Ta obaveza podrazumijeva da podnosilac zahtjeva za azil ne može da napusti okrug u kome je registrovan. U suprotnom rizikuje da bude protjeran. Za njega je rizičan i put u Keln - ali rizik se isplati jer ovdje može da protestuje, kaže N. N.

Oko 30.000 zahtjeva za azil godišnje

Maria Sopala jedna je do onih koji su podigli kamp "Bez granica", kako bi ukazali na potrebe podnosilaca zahtjeva za azil. "Mi razmišljamo iz naše 'bijele' perspektive. Ja kao bijela Njemica imam slobodu kretanja. Mogu slobodno da putujem, da napustim zemlju. Ali to ne važi za mnoge ljude. Tu spadaju i oni koji nemaju siguran boravišni status, koji su morali ili htjeli da napuste svoju domovinu."

Godišnje oko 30.000 ljudi podnese zahtjev za azil u Njemačkoj. Mjesecima čekaju na odluku - to je vrijeme ispunjeno nesigurnošću. Samo nekolicini bude odobren zahtjev. Svi ostali se prinudno vraćaju u domovinu - najčešće avionom. Kamp u Rajnskoj oblasti nije slučajno izabran. Iz Kelna će učesnici kampa više puta otići i do aerodroma u Diseldorfu kako bi se informisali o situaciji, kaže Sopala: "U Diseldorfu se prije svega Sinti i Romi vraćaju za Srbiju ili na Kosovo."

Protestom do boljeg položaja

Na poljani je podignuto 15 velikih šatora. Učesnici kampa će u okviru radionica diskutovati o mogućim rešenjima za poboljšanje života podnosilaca zahtjeva za azil u Njemačkoj i drugim zemljama EU.

Sopala dobro zna kakvom se riziku izlažu ljudi poput N.N. koji su došli u Keln: "S jedne strane želimo da ljudi ovdje dođu, a sa druge ne možemo da garantujemo da ih neće zadesiti represivne mjere. Naposljetku, sami ljudi moraju da odluče da li hoće da dođu."

N.N. se nada da će okupljanje u Kelnu ipak uticati na promjenu situacije podnosilaca zahtjeva za azil. "Nisam vjerovao da se Njemačka tako ophodi prema izbjeglicama. Da mi je to neko ranije rekao, ne bih mu vjerovao."

N.N. ne može da ode u neku drugu evropsku zemlju. Prema evropskom pravu, može da zatraži azil samo u jednoj zemlji. "Ja ne želim novac od Nijemaca, ne radi se uopšte o tome", kaže N.N. On želi ono što smatra prirodnim pravom svakog čovjeka: da živi i radi u zemlji koju je slobodno izabrao - ma gdje ona bila.

Autori: Fridel Taube / Ivana Ivanović

Odgovorna urednica: Marina Martinović