Španjolska opterećuje eurozonu

Tjednima se konzervativna vlada premijera Mariana Rajoya borila protiv nečeg što se činilo neizbježnim. Španjolska mora prihvatiti pomoć ostalih zemalja članica EU-a da bi svoje banke zaštitila od katastrofalnog vala bankrota. Ponosni Rajoy, koji je u studenome 2011. na mjestu premijera zamijenio socijalista Zapatera, okliznuo se u borbi s krizom, baš kao i njegov prethodnik. Španjolska u svom proračunu nema dovoljno novaca kojim bi poduprla banke.

Na financijskim tržištima ova zemlja, koja je zapela u recesiji i koja pati od velike nezaposlenosti, ne može posuditi nikakav novac uz razumne troškove. Zadnji izlaz joj je europski fond za spašavanje EFSF. Preko njega bi španjolskoj državi trebalo biti isplaćeno 100 milijardi eura, koje će biti iskorištene za sanaciju njenih gotovo propalih banaka.

Rizik nosi porezni obveznik

Rizik će preuzeti ostale članice eurozone, prije svega Njemačka. Preciznije rečeno, rizik na kraju snose porezni obveznici. Nije slučajno da se za spašavanje španjolskih banaka zalaže njemačko udruženje banaka. Jer kriza u Španjolskoj ostavlja posljedice i na ostale banke u Europi, na one koje su ulagale u Španjolskoj. Što znači da, kad njemačka kancelarka pomaže Španjolskoj, onda ona pomaže i njemačkim bankama, kao i samoj sebi.

Sad sve ovisi o reakcijama na financijskim tržištima. Budu li kamate za španjolske državne kredite ostale i dalje tako visoke kao što su bile do sada, onda će Španjolska preko EFSF-a morati otplaćivati i svoja tekuća dugovanja a ne samo zajam kojeg je uzela za spašavanje banaka. Koliko će visok taj iznos biti, još je teško procijeniti. Raspoloživih 200 milijardi eura iz fonda za spašavanje EFSF-a bit će dovoljno za rješavanje problema banaka. No bude li Španjolska trebala još više novaca, ta će sredstva morati doći iz novog europskog stalnog fonda ESM-a, koji bi zapravo s funkcioniranjem trebao početi u srpnju. No najveći dioničar ESM-ugovora još ga uvijek nije ratificirao. Klubovi zastupnika vladajućih i oporbe u njemačkom parlamentu još se uvijek oko njega svađaju. Taj bi se sukob trebao riješiti što je prije moguće. Ratifikaciju treba hitno provesti.

Italija je sljedeća?

Međunarodni pritisak na države eurozone, a prije svega na Njemačku, da učine više za spas prezaduženih zemalja samo će rasti. Zahtjevi Europskoj središnjoj banci (ESB) da tiska više novca da bi se refinancirale problematične države, postat će opet glasniji. Koliko će se još dugo Njemačka i ESB moći braniti od ovakvih poziva? Koliko dugo još ima smisla braniti se od ovakvih poziva?

Sa Španjolskom je nakon Grčke, Portugala i Irske sad i četvrta zemlja eurozone priznala da više nije u stanju vlastitim snagama pokrivati svoje troškove. Ovakav razvoj događaja pokazuje da su dosadašnji recepti za rješavanje krize zakazali. Sljedeća zemlja mogla bi biti Italija. Tada nijedan "kišobran za spašavanje" ne bi više bio dovoljno velik da pokrije sve te ogromne dugove.

Na rubu ponora

Ako bi nakon izbora 17. lipnja Grčka zapala u kaos, stvarno bankrotirala i napustila eurozonu, to bi izazvalo nove potrese na financijskim tržištima. Zemlje eurozone na rubu su ponora. A izlaz se nigdje ne nazire. Čak naprotiv. Europa bi u krizu mogla povući cijelo svjetsko gospodarstvo. Uvjerljivo rješenje ne nudi nitko. Fiskalni sporazum, bankarska unija, teza o "više Europe" možda pomažu da se spriječi neko novo nekontrolirano zaduživanje. No djelovati treba već danas.

Autor: Bernd Riegert; adaptirala: Snježana Kobešćak

Odgovorna urednica: Marina Martinović