Što će biti s južnoeuropskim vinima?

Mark Twain nije imao milosti prema njemačkom vinu. Samo se zahvaljujući etiketi ono može razlikovati od octa, žalio se američki spisatelj tijekom svoje europske turneje. Mora da je vino koje ponudilo Twainu bilo proizvod jedne kišne godine. Ta je epizoda stara točno 150 godina.

Samo u 2014. Njemački vinari povećali su godišnju proizvodnju za 9% na 9,2 milijuna hektolitara. Njemačka trenutno zauzima deseto mjesto na svjetskoj listi najvećih proizvođača vina. A poredak na listi bi se uskoro mogao i promijeniti.

Vinarstvo u Skandinaviji

Zahvaljujući kemiji, tehnici gnječenja i prije svega klimi, i u „egzotičnim“ krajevima se može proizvoditi kvalitetna i vina za masovni ukus. Jedan vinar iz regije Rheingau (tradicionalno se tamo uzgaja rizling) u Hessenu „otkrio“ je tako otok Sylt, najsjeverniju lokaciju u Njemačkoj. Alternativa vinskom brežuljku tamo je sunčana površina na razini mora, pješčanog glinastog tla s visokim udjelom humusa u neposrednoj blizini Sjevernog mora.

Parlament grada Hamburga visokim gostima hanzeatskog grada poklanja vlastito vino, kultivirano na vinogradu veličine 500 kvadratnih metara u blizini hamburške luke. I u drugim sjevernim njemačkim pokrajinama, Schleswig-Holstein i Mecklenburg-Vorpommern sadi se vinova loza. A u Brandenburgu jedan vinar se uzgojem loze želi baviti u jednom bivšem površinskom kopu ugljena. Vinogradarstvo upravo doživljava renesansu na ovim sjevernijim stupnjevima geografske širine. Vinara je na sjeveru Njemačke bilo sve do Srednjeg Vijeka, a onda je nastupilo hladno razdoblje i oni su „izumrli“.

Još sjevernije, na švedskom otoku Gotlandu, bivši IT-stručnjak Lauri Pappinen također si priuštio vinske vrtove. Sunce, toplina, duga razdoblja bez mraza, pijesak-krečnjak i vjetar s obližnjeg Baltičkog mora su mješavina na kojoj sazrijevaju njegove sorte.

To još početkom 90-ih godina prošlog stoljeća nije bilo moguće. Sudeći po podacima Leibnizova instituta za istraživanje Baltika prosječna temperatura vode oko Gotlanda otada je porasle za dva stupnja.

Sunčeve zrake mijenjaju vino

Klimatske promjene bobicama grožđa ne daju samo više topline, već su “krive” i za više štetočina i viši postotak alkohola. U borbi protiv bolesti i štetočina enolozi u SAD-u, Australiji i Francuskoj koriste se spoznajama genetske tehnike.

U Njemačkoj se nakon pokusa u Falačkoj 1999. pak više ne uzgaja genetski manipulirana vinova loza. U međuvremenu postoje i nove mogućnosti u tradicionalnom križanju sorti, kazao je na savjetovanju u Mainzu Reinhard Töpfer iz Saveznog istraživačkog instituta za kultivirane biljke. Osim toga i javnost većinski odbacuje transgenske biljke, dodao je.

Nove sorte otpornije na štetočine

U borbi protiv štetočina poput mušica, cvrčaka ili pauka, koji se u vinogradima razmnožavaju na visokim temperaturama, politika karte polaže na biološka sredstva poput feromona. Vinski stručnjaci su razvili sortu Caladis Blanc. Grozd je, tvrdi se, otporan na plijesan, plamenjaču i crnu trulež. „Time se daju proizvesti lijepa, reska, lagana ljetna vina“, oduševljen je Reinhard Töpfer.

Zbog pojačanog zračenju sunca u bobicama nastaje više šećera, koji se u u procesu vrenja pretvara u alkohol. Povišenu razina alkohola imaju ponajprije crna vina s juga Europe, kaže Marie-Madeleine Caillet-Desmarest, enologinja iz francuskog Carmarguea.

Potrošači žele manje alkohola

Obzirom das u kod potrošača trenutno popularna laganija vina s manje alkohola, mikrobiolozi na Institutu za vrtlarstvo u Geisenheimu istražuju mogućnosti redukcije alkohola zu pomoć kvaščeve gljivice ili filtriranja šećera prije fermentacije. Ali ti procesi utječu na okus vina. Dok se aromu ne propisuje nikakvim službenim smjernicama, Europska unija propisuje visinu alkohola. Najmanje 8,5 volumetrijskih postotaka ga mora biti u nekom vinu da bi ga se uopće moglo tako deklarirati. „Premalo“, smatra Mara Fernandes Moura sa Instituto Agronômico de Campinas (IAC) u Brazilu. Po njezinom mišljenju granica bi trebalo biti najmanje 11 posto. “Bez alkohola je to samo sok.”