100 godina D'Annunzijevog pohoda na Rijeku

Kontroverzni talijanski pjesnik i politički aktivist Gabriele D'Annunzio ponovno je podijelio Rijeku i Trst, odnosno Hrvatsku i Italiju. Ovih se dana, naime, navršava 100. obljetnica D'Annunzijeva pohoda na Rijeku, pothvata koji je rezultirao 16-mjesečnom okupacijom toga grada. Obljetnicu istodobno obilježavaju i Rijeka i Trst, ali s potpuno suprotnim - i suprotstavljenim - narativima i porukama.

U Rijeci se 12. rujna, kada se navršava 100 godina od D'Annunzijeva marša na Rijeku, otvara izložba pod nazivom "D'Annunzijeva mučenica - L'olocausta di D'Annunzio". Ovim nazivom autorice izložbe Tea Perinčić i Ana-Maria Milčić parafraziraju samog D'Annunzija, koji je u svojim govorima na balkonu Guvernerove palače, iz koje je vladao Rijekom, često spominjao "mučeništvo" Rijeke, zbog činjenice da međunarodna zajednica nije dopuštala pripojenje Rijeke Italiji.

Rijeka kao mučenica

I riječka izložba o D'Annunzijevoj vladavini prikazuje Rijeku kao mučenicu, ali, naravno, zbog drugih razloga od onih D'Annunzijevih. Rijeka je u ovom slučaju mučenica zato što je taj propulzivni multikulturalni i multinacionalni grad bizarna D'Annunzijeva 16-mjesečna vladavina odvela u potpunu propast. Rijeka je pod D'Annunzijevom čizmom vrlo brzo suočena s ekonomskom i financijskom blokadom, a D'Annunzio je zaveo teror nad slavenskim stanovništvom, koje je taj zagriženi zagovornik talijanskog imperijalizma smatrao inferiornom rasom. Mussolini je upravo od D'Annunzija preuzeo prezir prema Slavenima, kao i uniforme i ikonografiju, pa čak i pozdrav s uzdignutom desnicom, što su kasnije postala obilježja fašističkog pokreta, a koje je prvi inaugurirao baš D'Annunzio.

Riječka izložba o D'Annunziju, koja je ujedno i prva važnija izložba u sklopu projekta Rijeka - Europska prijestolnica kulture 2020., D'Annunzijevu riječku epizodu tumači iz antifašističke perspektive, suočavajući nas s jednim od najtežih trenutaka riječke povijesti. D'Annunzio je u Rijeku stigao na poziv riječkih iredentista, koji su zahtijevali proglašavanje izrazito multietničkoga grada talijanskim, nakon čega su počeli progoni netalijanskog stanovništva, osobito Hrvata. Riječka izložba nudi jedinstven pogled na to razdoblje, i to iz perspektiva žena koje su u to vrijeme živjele u Rijeci, kao i onih koje su u Rijeku došle iz Italije, među kojima su i brojne D'Annunzijeve ljubavnice. Svojom strahovladom D'Annunzio je za sobom ostavio izmučene žene i izmučeni grad, glavna je poruka riječke izložbe.

Spomenik pjesniku

Na drugoj strani, u Trstu, pokušali su ispričati posve suprotnu priču. Velika izložba o D'Annunzijevom riječkom "pothvatu", koja se ovih dana može pogledati u samom središtu Trsta, D'Annunzija prikazuje kao pjesnika, pustolova i revolucionara, čiji je privlačni nacionalizam u tom povijesnom trenutku imao izrazito pozitivna obilježja. U istom svjetlu prikazana je i D'Annunzijeva riječka epizoda: kao iskreni čin jednog avanturista i slobodara, a ne fašistički čin, što se izrijekom navodi u pratećem letku izložbe pod nazivom "Dissobedisco. La rivoluzione di D'Annunzio a Fiume 1919-1920", odnosno "Nepokoren. D'Annunzijeva revolucija u Rijeci 1919.-1920.".

Za tu su izložbu tršćanske gradske vlasti izdvojile skoro 400 tisuća eura, a da je 100. obljetnica D'Annunzijevog riječkog pohoda prirasla srcu gradskim ocima u Trstu svjedoči i činjenica da je Trst suorganizator još jedne jednodnevne izložbe o D'Annunziju u Trstu, koja će pod ciničnim naslovom "D'Annunzio i grenadiri. Ljubav prema gradu", pri čemu se misli na ljubav prema Rijeci, biti otvorena točno na dan kada je prije 100 godina D'Annunzio okupirao Rijeku. Na toj će izložbi biti prikazani osobni predmeti časnika koji su sudjelovali u okupaciji Rijeke i dosad nepoznati dokumenti o tom "podvigu". Tog će dana proslava D'Annunzijeve okupacije Rijeke doživjeti kulminaciju u Trstu, kada će u samom središtu grada, na Trgu burze, biti otkriven spomenik D'Annunziju.

Nema, dakle, nikakve sumnje kako se u komemoriranju D'Annunzija i njegova "pothvata" u Rijeci i Trstu ocrtavaju dva suprotstavljena nacionalna narativa. Dok se u Rijeci na okupaciju grada prije 100 godina, u cilju pripajanja Italiji, gleda kao na čin agresivnog talijanskog nacionalizma i imperijalizma, u Trstu se osvajanje Rijeke 1919. godine pokušava opravdati i legitimirati, idealizirajući D'Annunzija kao svojeglavog, ali simpatičnog revolucionara.  

D'Annunzio kao ujediniteljska figura

Profesorica povijesti Mila Orlić, koja predaje u Rijeci i živi u Trstu, objašnjava za DW kako se u Italiji preko D'Annunzija pokušava afirmirati novi nacionalni narativ. Po njezinim riječima, postavljanje kipa D'Annunzija usred Trsta, pri čemu Trst nema veze s D'Annunzijevim pohodom na Rijeku, s obzirom na to da su na taj pohod krenuli iz mjesta Ronchi, a ne iz Trsta, politički je čin, koji ima snažan simbolički i nacionalni, ali i neoiredentistički značaj. U ovom kontekstu spominje i činjenicu da se otkriva spomenik D'Annunziju pjesniku, ali točno na obljetnicu njegova riječkog pohoda, iz čega se može zaključiti da je D'Annunzijevo pjesništvo ovaj put ipak u drugom planu.

Podsjeća kako je riječ o procesu koji se u Italiji odvija od konca devedesetih, a posebno od 2004., od kada se u Italiji počeo obilježavati Dan sjećanja na žrtve egzodusa i fojbi: "Na prostorima koji se u Italiji nazivaju 'istočna granica', odnosno na graničnim prostorima između Italije, Slovenije i Hrvatske, afirmiraju se novi narativi talijanske nacionalne pomirbe. Žrtve fojbi su osnovni element tog narativa, a sada se u tu sliku pokušava uklopiti i D'Annunzija. Time se u krajnjoj liniji načinje i pitanje granica uspostavljenih nakon 2. svjetskog rata i to bez spominjanja fašizma i Mussolinija, s obzirom na to da oni još dijele talijansko društvo".

Preko D'Annunzija se, smatra Orlić, pokušava ostvariti nova-stara nacionalna vizija, iz koje je potpuno izbačena i potisnuta odgovornost za fašizam i Drugi svjetski rat i u kojoj se Italiju pokušava predstaviti kao žrtvu tog rata (egzodus i fojbe), a sada i žrtvu zbog oduzetog teritorija (Rijeka). "Cilj izložbe u Trstu i ovog narativa je udaljiti D'Annunzija od fašizma i pretvoriti ga u ujediniteljskog faktora talijanskog nacionalnog tijela. Riječ je o političkom manevru, koji donekle odražava političku klimu u Italiji, iako taj projekt nema potporu cjelokupne talijanske javnosti, ali disonantni tonovi su potisnuti i ostaju u znanstvenim krugovima", naglašava naša sugovornica.

U talijanskoj javnosti D'Annunzio je prikazan kao pjesnik i ujediniteljska figura, što je, po njezinom mišljenju, završni čin procesa koji je doveo do toga da se Talijani danas više ne moraju opravdavati zbog fašizma, koji nije u potpunosti potisnut, jer su iz njega uzeli ono što im je korisno, poput figure D'Annunzija, kojeg će prije toga 'očistiti' od svih negativnih aspekata koji ga vezuju uz fašizam. "U Italiji se danas obilježava dan sjećanja na žrtve fojbi i na žrtve holokausta, ali ne i na žrtve fašizma. Riječ je o krajnje problematičnom konceptu, kojim se pokušavaju prevladati podjele na relaciji fašizam-antifašizam, uz pronalaženje vanjskog neprijatelja. Taj smo neprijatelj u trenutnoj raspravi o talijanskoj 'istočnoj granici' mi Slaveni", zaključuje profesorica Mila Orlić.