20 godina Star Alliance: dok nas stečaj ne rastavi

14. svibnja 1997. je bio rođendan udruge Star Alliance, prve internacionalnog i dugo vremena najvećeg saveza zračnih prijevoznika u svijetu. "Vjenčanje" je održano u zračnoj luci u Frankfurtu gdje su za kamere bili postavljeni zrakoplovi svih tvrtki koje su sudjelovale u osnivanju: Lufthanse, SAS, Air Canade, United Airlines i Thai Airways. "Želimo našim putnicima svih naših kompanija ponuditi ugodno putovanje diljem svijeta na kojima na najjednostavniji način mogu prelaziti s jednog na drugi zrakoplov naših članova dok mi udružujemo naše snage u ovom savezu", objavio je jedan od glavnih očeva ovog saveza, tadašnji predsjednik uprave Lufthanse Jürgen Weber.

Je li moguće imati toliko aviona kako bi se "pokrili" i najzabačeniji ciljevi? Naravno da ne i zato je ta ideja bila zapravo genijalna. To nije baš kao da letite istom kompanijom, ali nije niti posve drugačije od toga. Jer zračni prijevoznici mogu tek u veoma ograničenim razmjerima fuzionirati i investirati jedna u drugu, kao što je uobičajeno u drugim sektorima.

Samostalni, ali udruženi

Zračni promet je sve do današnjih dana, možda sa izuzetkom Europe i Sjeverne Amerike, često "pod paskom" države i "nacionalnih interesa". Zato nije rijetkost da vlasnici moraju biti građani te zemlje i uspostava linija i sa trećim zemljama je više političko nego gospodarsko pitanje. Savez zračnih prijevoznika je rješenje tog problema: svaki član ostaje samostalan brend, ali djeluje pod krovom saveza. S druge strane, savez nudi brojne prednosti: putnici će lako presjesti na avion druge kompanije jer su redovi letenja dogovoreni, a avion će čak i malo "čekati" ako je zakašnjenje u nekim razumnim granicama. Ne samo check-in, nego i zajedničko je korištenje prostora za odmor u zračnim lukama, a surađuje se i u akcijama nagrade vjernosti putnika. I kompanijama je lakše jer će partner pomoći kod servisa i ako hitno zatreba neki rezervni dio za avion.

Zato ne čudi da je takva ideja saveza brzo osvojila čitav zračni promet i dva druga saveza su se osnovala ubrzo nakon Star Alliance. Već 1999. je British Airways okupio Iberiju, American i Cathay Pacific u Oneworld, a godinu dana kasnije je osnovan i Skyteam gdje su se udružili Air France, KLM i Delta Air Lines. Godinama je među tim savezima trajala utrka za najvažnijim partnerima u pojedinim regijama i Star Alliance je i danas ostao najveći među njima sa 27 članica. Posljednja je pristupila Air India 2014. i to nakon posve otvorenog pritiska indijske vlade da i njihova nacionalna kompanija sudjeluje u tom projektu, što pokazuje i koliko je važno čak i takvim velikim zemljama da budu dio sustava koji će pokrivati čitavu planetu.

"Mladi divlji" se guraju na tržište

Trenutno sve članice saveza Star Alliance raspolažu sa 4657 zrakoplova koji slijeću na preko 1330 zračnih luka u gotovo svim državama svijeta - u njih 192. Jedva da postoji dio naše planete do kojeg putnik ovog saveza ne može kupiti avionsku kartu već na polaznoj zračnoj luci. U međuvremenu su tri saveza "pokupili" sve zračne kompanije koje su još bile na raspolaganju, tako da su i udjeli u tom segmentu tržišta već podijeljeni: Star Alliance obuhvaća 23% tržišta, Skyteam 19% i Oneworld 18%.

Ali u međuvremenu se mnogo toga događa na drugom dijelu spektra: "jeftini" prijevoznici već imaju 18% tržišta putničkog zračnog prijevoza, a preostalih dobrih 20% drže zračne kompanije koje ne samo da nisu članice nekog saveza, nego to niti ne žele biti. Najveća kompanija među njima je Emirates čiji direktor Tim Clark misli da savezi više nisu potrebni jer se i bilateralnim sporazumima mogu steći gotovo iste prednosti kakve bi inače nastale u veoma složenim dogovorima koji su dio saveza.

"Savezi su proizvod razmišljanja osamdesetih, smatram to anakronizmom. Dani saveza su prošli", smatra Tim Clark. Ali bez obzira koliko smatra da su nastupila drugačija vremena, istovremeno je iznenadio javnost sklapanjem sporazuma o veoma bliskoj suradnji sa australskim Quantasom. Sa druge strane, također kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Etihad je odličan dokaz kako takvi "mini-savezi" koji se stvaraju u vlastitoj režiji mogu ozbiljno krenuti loše. Jer milijarde gubitaka koje stvaraju partneri Etihada, Air Berlin (koji je i član saveza Oneworld) i Alitalije (dio Skyteama) su i matični koncern iz Emirata doveli u ozbiljne poteškoće.

Više ne u širinu, nego u kvalitetu

Star Alliance zapravo i trenutno pregovara o članstvu sa još jednim partnerom, sa kompanijom Azul iz Brazila, ali prioritet saveza više nije da postane još veći, nego je "fokus usmjeren na optimiranje mreže i većoj uslužnosti putnicima", objašnjava Markus Rüdiger iz Star Alliance. To je pouka i u ostalim savezima koji postoje, pa se i iz Skyteama čuje kako "naš fokus leži kako da naša mreža još bolje funkcionira nego da težimo povećati je. Ne želimo biti još veći nego želimo intenzivirati našu suradnju."

Zapravo ponekad i unutar samog saveza izbijaju ponekad žestoke borbe za putnike. U Star Alliance se trenutno vodi i ne baš poštena bitka između njemačke Lufthanse i Turkish Airlines. Turska kompanija u međuvremenu također ima ambicija biti "global player" tako da vlada svađa sa njemačkim zračnim prijevoznikom koji je optužuje da nudi putne karte ispod cijene i spor je otišao tako daleko da ograničava broj "nagradnih milja" za letove sa Turkish Airlines.

Ali donekle su normalni i takvi sporovi na tržištu zračnog prijevoza gdje je konkurencija sve oštrija. Aviona je sve više, oni su sve veći i makar je sve više putnika, sve je teže dovesti nekoga u svoj avion - ili svoj savez. A neki se baš ne osjećaju ugodno niti zbog činjenice da praktično dvije trećine čitavog putničkog zračnog prijevoza "drže" samo tri saveza, a i promjene na tom tržištu se odvijaju veoma brzo.

Ali ostaje činjenica: savez osnovan prije 20 godina je korjenito promijenio putovanje avionom. Mnogo toga je postalo jednostavnije, ali nitko ne zna kakve promjene nas još čekaju.