A gdje su žene?

Prije dvije godine novinar Ed Yong je primjetio da u njegovim tekstovima nešto ne štima. Inspiriran radom svoje američke kolegice iz magazina Atlantic Adrienne LaFrance koja je ispitivala rodnu neravnopravnost u svojim tekstovima, Yong je i vlastite tekstove stavio pod povećalo. I zaključio da je u dvadeset tri teksta koja je napisao te godine među osobama koje je citirao bilo samo dvadeset četiri posto žena. Yong je bio uvjeren da je to važan "detalj" i odlučio promijeniti način rada.

"Vjerujem da zadatak novinara nije samo prenijeti što se u svijetu događa. Novinari imaju i posebnu vrstu odgovornosti, jer oni oblikuju društvo", kaže Yong. "Mi stvaramo svijet oko nas u jednakoj mjeri u kojoj o njemu izvještavamo. Adrienne je to točno formulirala u svom tekstu kada je napisala da ona i sama doprinosi sustavu u kojemu je glas žena manje vrijedan, a njihovi doprinosi prikazani manjima nego što jesu. To nije svijet u kojemu ja želim živjeti i kojemu želim dati svoj doprinos."

Iako više od 50 posto svjetskog stanovništa čine žene, one su u medijima nedovoljno zastupljene. Muškarci u medijskoj industriji dominiraju ne samo time što na redakcijskim sastancima određuju teme, pišu tekstove i iznose svoje mišljenje u komentarima. Oni su često i ti o kojima se izvještava.

Svuda u svijetu zapostavljene

Brojke do kojih je Yong došao analizirajući svoj rad poklapaju se s medijskim statistikama u čitavom svijetu. To pokazuje studija Globalnog medijskog monitoring projekta (GMMN) koja se bavila rodnom neravnopravnošću u medijima. Od ukupnog broja osoba koje su 2015. godine u novinama, na radiju i televiziji dolazile do riječi, žene su bile zastupljene sa samo 24 posto. Isti je bio rezultat i 2010. godine.

Slično je i kada je riječ o izvještavanju na internetu – to važi i za Deutsche Welle. Analiza vijesti na engleskom jeziku pokazuje doduše da je Deutsche Welle nešto iznad prosjeka, ali i da još ima prostora za poboljšanje. U trideset tekstova na engleskom jeziku, koje je od 1. do 10. veljače objavila redakcija informativnog programa, među sugovornicima, stručnjacima ili protagonistima bilo je 29 posto žena.

"Nisam stručnjakinja"

Američka novinarka Lauren Bohn se našla posebno suočena s ovom problematikom otkako je otišla u Egipat kako bi izvještavala s Bliskog istoka. Bila je šokirana kada je vidjela u koliko malo tekstova o Arapskom proljeću riječ imaju žene: "Bilo je toliko žena koje su imale što reći o događanjima na trgu Tahrir ili o Siriji i Tunisu. Ali iz nekog razloga u mojim tekstovima – iako o tome vodim računa – uglavnom se pojavljuju muškarci. I većina tih muškaraca koji se citiraju ne samo da su bijelci nego je riječ o muškarcima koji sjede u Washingtonu ili New Yorku."

Novinarka je nakon ove spoznaje nastojala raditi više sa ženama, ali ubrzo je shvatila da nije dovoljno samo zamoliti neku stručnjakinju da da izjavu. Iskustva su joj pokazala da žene često smatraju da nisu dovoljno stručne i kompetente da bi govorile o nekom problemu, iako to nedvojbeno jesu dok muškarci nemaju problem s time.

Zbog tih iskustava su Lauren Bohn i tursko-američka znanstvenica Elmira Bayrasli osnovale "Foreign Policy Interrupted" (FPI), program stipendija i obrazovnu platformu koja bi trebala promijeniti odnos zastupljenosti muškaraca i žena koji u medijima govore o vanjskoj politici.

Preko FPI-a, novinarke i stručnjakinje dolaze u kontakt sa šefovima redakcija, producentima, trustovima mozgova ili organizatorima konferencija. FPI nudi i tečajeve i radionice na kojima se uči kako se rade intervjui i rade priče koje će se dobro plasirati. U brošuri koja se objavljuje jednom tjedno predstavlja se rad raznih žena i pokušava se stati na kraj predrasudama tipa: "Ne postoje stručnjakinje za Sjevernu Koreju".

Petnaest minuta više posla

Yong je napravio jednu tablicu u kojoj je dokumentirao traženje ženskih sugovornica. Tvrdi da mu je potrebno oko petnaest minuta više da provjeri postoji li neka stručnjakinja koju bi mogao intervjuirati za svoje tekstove. Kaže da uopće nije teško pronaći žene koje znaju puno o određenoj temi. Nakon četiri mjeseca tijekom kojih je svjesno radio na tome, broj žena koje citira u svojim tekstovima povećao se na pedeset posto.

"Mislim da bi muškarci morali preuzeti odgovornost za ovu stvar", kaže Jong. "Kad pogledamo da su muškarci u redakcijama u većini i da sustavno uživaju prednosti u medijskom svijetu, da su češći sugovornici, onda je za mene jasno da oni moraju i preuzeti odgovornost kako bi se ispravila ta neravnoteža."

Pored odgovornosti, Lauren Bohn smatra i da je izjednačeniji odnos u interesu muškaraca. "Ne radi se samo o diverzitetu", smatra Bohn. "Ukoliko se koriste ekspertize, znanje i iskustva žena, dobiva se i bolji proizvod. Od toga svi imaju koristi."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.