Adolf Hitler – majstor zavođenja?

Zvuči apsurdno, ali Adolf Hitler je doista godinama svako jutro trenirao s ekspanderom. Tako je jačao mišice da bi mogao što duže držati ruku podignutu u znak pozdrava prilikom parade kolona njegove vojske. Je li to bila tek jedna njegova "mušica"? Nevažan detalj s obzirom na monstruozne zločine ovoga čovjeka?

Ni u kojem slučaju, tvrdi u novoj Hitlerovoj biografiji njezin autor, hamburški povjesničar i novinar Volker Ullrich. On se fokusira više nego što je to bio slučaj u prethodnim biografijama na Hitlera kao čovjeka. Pogotovo na njegovu vještinu samoinsceniranja (a u nju spada i izdržljivost u pozdravu "Heil Hitler") - pokušavajući tako objasniti zagonetni uspon Adolfa Hitlera.

Mit izgrađen na smišljenim lažima

Osoba iza povijesnog lika Adolfa Hitlera i danas je obavijena svojevrsnim velom mita i legende. Tome je uveliko i ciljano doprinio sam Hitler još za svog života. Jedna od njegovih insceniranih laži je tako da je odrastao u skromnim prilikama - Hitlerova obitelj je pripadala dobrostojećem srednjem sloju. Kao i navod da je on sam kao "Führer" i kancelar Trećeg Reicha vodio asketski život i da mu nisu trebla nikakva materijalna dobra: u stvarnosti je davao da mu se odijela kroje po mjeri, obožavao je skupe automobile (Mercedese) i zarađivao je milijune - između ostalog i sa svojom knjigom "Mein Kampf".

Posebno je uspješan Hitler bio sa svojom tvrdnjom da on zapravo nema privatnog života, već da svu svoju energiju i čitav svoj život stavlja u službu njemačkog naroda. I to još mnogi vjeruju: "Hitlerov privatni život je bio puno bogatiji nego što su to neki njegovi suvremenici a kasnije i povjesničari zamišljali." Vrlo blisko, gotovo kao s obitelji se Hitler u Obersalzbergu družio s izabranim krugom prijatelja i političkih suputnika, pješačio s njima po planinana, gledao filmove (Goebbels mu je za Božić 1937. poklonio zbirku od 18 filmova Mickey Mousea), a njegova ljubanica Eva Braun je više-manje otvoreno igrala ulogu domaćice.

Vrhunski taktičar i vješt retoričar

No Hitler kao osoba je zanimljiv samo kada se uzmu i političke posljedice njegovog djelovanja. Zato njegove retoričke i glumačke sposobnosti stoje u središtu pozornosti biografa Ullricha. On ne vidi Hitlera kao neostvarenog umjetnika - što je slika u koju mnogi vjeruju do danas. Kao slikar i arhitekt je Hitler bio postpuni prosjek, smatra Ullrich, njegov glavni talent je bio na polju politike: "U inteligentnom taktiziranju, u sposobnosti vrlo hitrog prepoznavanja pogodnog trenutka i iskorištavanja istog, bio je nadmoćan svim rivalima u svojoj stranici, ali i svim političarima u građanskim strankama." S obzirom na to, rasvjetljavanje Hitlerove ličnosti može doista pomoći u shvaćanju razloga za njegov uspon. Hitler je posjedovao nevjerojatnu sposobnost pridobijanja za sebe ljudi najrazličitijih uvjerenja i u tu svrhu uvijek iznova igrati nove uloge kako je to koja situacija zahtijevala. Ako je trebalo pridobiti rezervirane stranačke kolege, borio se za simpatije - ako je trebao, mogao se za tren oka rasplakati. Oduševljavalo je ratne veterane jednako kao i fine dame, vodeće gospodarske stručnjake ili grube nacističke nasilnike. Za sve njih je Hitler imao pravo sredstvo.

Hitlerova vanjština se možda na prvi pogled mogla činiti običnom i prosječnom, ali kad je nastupao na političkoj pozornici pretvarao se u "demagoga kakvog Njemačka još nije bila vidjela", tvrdi Ullrich. On citira 19-godišnjeg studenta Goloa Manna (sina Thomasa Manna), koji je Hitlera doživio na jednog manifestaciji u jesen 1928.: "Morao sam se žestoko braniti od energije i moći uvjeravanja govornika; što prijatelju kojega sam doveo sa mnom, a koji je bio čisti židov, nije uspjelo. 'On ima pravo', šapnuo mi je u uho. Koliko sam još puno puta morao slušati to 'On ima pravo', od onih koji su ga slušali, a od kojih to nikada ne bih bio očekivao."

Biografija bez simpatija i traženja isprika

Tko u Njemačkoj odluči napisati Hitlerovu biografiju, mora taj svoj naum obrazlagati i odgovarati na na pitanja: treba li nam doista još jedna nova teorija? Nije li o tom čovjeku već sve rečeno? Do sada u percepciji Hitlera dominiraju dvije biografije: knjiga njemačkog novinara i povjesničara Joachima Festa (iz 1973,) i novije dvodijelno izdanje britanskog povjesničara Iana Kershawa objavljeno 1998. i 2000. Volkeru Ullrichu pak smeta što se Fest dao u prikazu Hitlera povesti za mišljenjima i stavovima Hitlerovog ministra naoružanja i omiljenog arhitekta Alberta Speera. Konačno, Fest je zajedno sa Speerom pisao i Speerove "memoare" i slušao što ovaj priča o Hitleru. Biografija iz pera Iana Kershawa pak do danas slovi kao mjera svih znanstvenih zapisa o Hitleru. No, njega su u prvom redu zanimale društvene strukture koje su Hitlera učinile mogućim, a manje sama osobnost diktatora.

Za prvi dio nove biografije o Hitleru Volker Ullrich se mogao poslužiti dokumentima iz mnogih njemačkih arhiva koje znanstvenici do sada nisu istražili. "Iznenadilo me koliko se toga još može otkriti unatoč tome što se Hitlerov život smatra jednim od najbolje istraženih povijesnih tema", kaže hamburški povjesničar. On sam je kopao po ostavštini Hitlerovog zamjenika Rudolfa Heßa u Bernu, kao na primjer i po dokumentima do sada neistraženog Saveznog arhiva u Berlinu u kojemu se nalaze Hitlerovi privatni računi između 1930. i 1933. Oni pokazuju da je navodno tako skromni "Führer" vrlo rano živio na visokoj nozi.

U formi "fleksibilan", u političkim uvjerenjima nepokolebljiv

Hitler je možda bio sjajan retoričar i talentirani glumac na političkoj pozornici, ali svoju radikalnost nije mogao skriti ni iza jedne maske. Njegova politička uvjerenja nikada nisu bila tajna. To se najbolje vidi na primjeru njegovog fanatičnog antisemitizma. "Unatoč svoj taktičnoj fleksibilnosti, nikada nije izgubio iz vida 'krajnji cilj', potpuno 'iskorijenjivanje židova'", kaže Ullrich. Fokusiranje na Hitlerovu ličnost kakvo se može naći u ovoj biografiji stoga ga nimalo ne čini "ljudskijim". "Predstaviti Hitlera kao čovjeka naravno ne znači učiniti ga simpatičnijim ili umanjivati njegove zločine", naglašava autor odmah u uvodu svoje knjige. Njegova knjiga ne pruža Nijemcima mogućnost traženja isprike za nacističkog diktatora: on je možda bio vješt politički glumac, ali sadržaji koje je zastupao nisu bili glumljeni. U njima je uvijek bio potpuno autentičan.

Volker Ullrich: "Adolf Hitler. Die Jahre des Aufstiegs 1889-1939." Biografija, 1068 stranica, objavljena u izdanju S. Fischer Verlaga.