Afganistanske udovice bez budućnosti
2. veljače 2013
Kada je Gulgotaj primila vijest o smrti svog supruga znala je da je za nju život gotov. Nakon tek tri mjeseca braka jedan bombaš-samoubojica njezinog supruga je povukao sa sobom u smrt. 23-godišnja Gulgotaj nije htjela živjeti kao udovica. Njezin brat Muhamed Azim priča kako je nakon vijesti o smrti supruga Gulgotaj bez oklijevanja pokušala samoubojstvo time što je pokušala popiti kiselinu. Srećom se u prostoriji u isto vrijeme našla jedna susjeda koja ju je odmah odvela u bolnicu gdje je Gulgotaj spašena u posljednji trenutak. Gulgotaj živi ali kakvi su njezini izgledi za budućnost, potpuno je neizvjesno.
Mnoga samoubojstva
Gulgotaj nažalost nije jedina. Posljednja tri desetljeća mnoge su žene u Afganistanu odjednom ostale same. Rat i katastrofalna sigurnosna situacija Afganistan su učinile zemljom udovica. Samo u Kabulu se broj žena koje su izgubile supruga procjenjuje na 60.000. U cijeloj zemlji živi preko 2,5 milijuna udovica. Većina ovih žena je relativno mlada no bez gotovo ikakvog obrazovanja, najčešće i nepismene. Žene su u ovom dijelu svijeta potpuno ovisne o svojim supruzima. Zbog toga gubitak bračnog partnera znači i životnu katastrofu. Mnoge se odlučuju na samoubojstvo. Muhamed Hemat, primarius na glavnoj bolnici u pokrajini Gazni u koju je Gulgotaj dopremljena nakon pokušaja samoubojstva, svjedoči o mračnoj statistici. "Tjedno u bolnicu primamo najmanje 2-3 žene koje su pokušale samoubojstvo. Mnoge od njih na kraju ne uspijevamo spasiti", kaže liječnik. Uglavnom se radi o pritisku kojem su žene unutar klanova izložene nakon smrti supruga.
Žene bez identiteta
Gulgotaj je na kraju imala sreću što kiselina nije prouzročila teže ozlijede tako da se nalazi na putu ka potpunom tjelesnom oporavku. No izgledi da će pronaći novog supruga, čime bi mogla nastaviti s koliko-toliko normalnim životom, su ravni nuli. Prema afganistanskim običajima ženu se nakon smrti supruga udaje za šogora. No time muke udovica ne prestaju. One su u muškom društvu potpuno bezvrijedne i bez zaštite. "U jednoj ženskoj kući je pomoć zatražila jedna udovica koju su nakon smrti supruga godinama silovali i mučili rođeni otac i šogor za kojeg je bila udana", kaže Vazima Frog, aktivistica za ženska prava i direktorica Istraživačkog centra za žene, mir i sigurnost u Kabulu. "Smrću supruga, žena gubi identitet i time i socijalnu zaštitu. U takvoj situaciji žene si radije oduzimaju život. Društvo im ne pruža nikakvu perspektivu", kaže Frog.
Pasivna vlada u zemlji muškaraca
No da u nekim slučajevima život ipak nekako ide dalje pokazuje primjer Šajan koja živi na istoku Afganistana. Nakon smrti supruga na životu ju je ostavila samo činjenica da ima djecu. "Moja djeca su mala i kako nemam supruga čistim po cijele dane u jednoj školi kako bi ih prehranila", priča Šajan. Mjesečno tako može zaraditi 1200 afgana (oko 17 eura). "Drugog izbora nemam. Za žene u Afganistanu ni nema drugih poslova. Moja želja je da se vlasti bolje pobrinu za siromašne, pogotovo za udovice", kaže Šajan.
No Afganistanska vlada se, kako kaže Vazima Frog, nedovoljno brine za udovice i njihov drastičan položaj. Kakav status imaju žene u Afganistanu najbolje pokazuje činjenica da u slučaju da pogine vojnik ili policajac, njegovu državnu mirovinu nastavlja primati ne njegova supruga i djeca nego otac. Nepravednosti struktura treba nadodati i praznovjerje. Udovice slove kao nositeljice nesreće i mnogi Afganistanci izbjegavaju bilo kakav kontakt. Sve te nevolje očekuju Gulgotaj nakon što iziđe iz bolnice. Njezina obitelj se ipak nada da joj je ovaj pokušaj samoubojstva bio i posljednji.