Afganistanske žene pod pritiskom

Svjetska nogometna organizacija FIFA je priopćila da je skoro stotinu „članova nogometne obitelji" Afganistana, „među njima i nogometašice", „nakon kompleksnih pregovora" uspjela iz njihove domovine evakuirati u Katar. Moralo se poći od toga da su članovi ove skupine u svojoj domovini bili izloženi „najvišem riziku", obrazložila je FIFA. I članice juniorske ženske reprezentacije su napustile zemlju i sada se nalaze u Portugalu (naslovna fotografija). I biciklistice su evakuirane iz Afganistana, priopćila je Međunarodna biciklistička unija (UCI).

Bijeg sportašica baca svjetlo na mračnu budućnost koja u Afganistanu očekuje žene koje žele uzeti sudbinu u svoje ruke. Ellinor Zeino je bila šefica ureda njemačke zaklade Konrad Adenauer u Afganistanu do dolaska talibana na vlast u kolovozu. "Jedva da imaju šansu napustiti zemlju. Neki izvještavaju o pretresima kuća i ispitivanjima", kaže ona.

Isključivanje žena potiče siromaštvo

Nadia Nashir-Karim, predsjednica Udruženja afganistanskih žena u Hamburgu, također polazi od toga da će se položaj žena pogoršati. Udruga vodi ukupno 15 projekata u Afganistanu: škole, klinike, stambene projekte, radionice. Od tih 15 projekata, dvanaest ih je još uvijek aktivno, kaže Nashir-Karim. Žene, kako kaže, i dalje mogu raditi kao učiteljice u osnovnim školama te kao liječnice ili primalje u bolnicama, međutim u nekim ministarstvima više ne.

"Situacija značajno doprinosi osiromašenju tisuća obitelji. Općenito se povećalo siromaštvo, uključujući i ekstremno siromaštvo. Ima hrane, ali mnogi ljudi si to više ne mogu priuštiti jer su izgubili posao. Nemaju nikakve izvore prihoda i zato rasprodaju svoje stvari", priča ona.

Osim toga, ženama je otežan pristup visokom obrazovanju i studiranju. Oni koji još uvijek idu na sveučilišta u velikim gradovima tamo studiraju odvojeno od muških kolega. No, to se odnosi samo na privatna sveučilišta, kaže Nadia Nashir-Karim, državna su sveučilišta trenutno zatvorena.

Bijeg u velike gradove

Afganistanska umjetnica Kubra Khademi, koja živi u Parizu, prošli je tjedan izvijestila u intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung o otvorenijim oblicima ugnjetavanja. Talibani, kako je napisala, mlade neudane žene bez njihova pristanka predaju mladim Pakistancima za udaju. Muški potomci iz ovih brakova bivaju odgajani u duhu ideologije pokreta kako bi i na ovaj način osigurali pomladak.

Nadia Nashir-Karim ne sumnja u istinitost ove informacije. "Trenutno se brinemo za više od tisuću obitelji koje su izbjegle u Kabul iz različitih provincija. Mnoge od njih provele su više od dva mjeseca u šatorima u često vrlo nepovoljnim uvjetima. Dali smo im novac za prijevoz, a zatim i financijsku podršku da mogu graditi kuće i kupovati namirnice. "

No mnoge žene i u velikim gradovima od dolaska talibana na vlast svoj život doživljavaju kao noćnu moru, navodi se u nedavnom izvješću organizacije Human Rights Watch. "Zbog straha od talibana i od nametnutih ograničenja kada je riječ o slobodi kretanja žene su u velikoj mjeri zarobljene u svojim domovima. I gledaju kako njihov rad, studiranje i snovi kojima su posvetile svoj životu možda zauvijek nestaju", navodi HRW.

Žene inzistiraju na svojim pravima

Pa ipak, još uvijek ima žena koje nastavljaju raditi kako bi prehranile svoje obitelji, kaže Nadia Nashir-Karim. "I u kontekstu naših projekata rade žene koje ne odustaju i usredotočuju se na svoj cilj. Ove žene izlaze na ulice i bore se za svoja prava, a time i za prava svih žena u Afganistanu. Protive se ograničenim mogućnostima obrazovanja, ali i, što se meni i mnogim drugim ženama čini posebno važnim, protiv prisilnog braka", kaže ona.

Ipak, afganistanske žene ovise o pomoći izvana. Zato se talibane treba obvezati da održe riječ i ispune obećanja, kaže Ellinor Zeino iz zaklade Konrad Adenauer. Tokom pregovora s Amerikancima talibani su više puta izjavljivali da se oni u načelu ne protive obrazovanju žena i djevojčica, kaže Zeino. To je, naveli su, moguće ako se poštuje rodna segregacija i islamizira obrazovni sadržaj.

"To su ideje koje se otprilike mogu usporediti s idejama konzervativnih arapskih monarhija prije deset godina. To se sada mora utvrditi. I to je prostor za pregovore koji imamo. Istodobno, to je minimalni standard koji želim vidjeti da je realiziran", kaže Zeino.

Potrebne su pregovaračke vještine

Zapadne države definitivno imaju neka sredstva pritiska, kaže Ellinor Zeino. "Općenito, mogućnosti Zapada su se smanjile jer ga više nema na terenu. Ne postoji ni vojna komponenta. Ono što ostaje - a to su naše najveće poluge - su novac i međunarodno priznanje. Na temelju toga možemo pregovarati", kaže Zeino. Međutim, ne treba se previše sukobljavati, kaže Zeino. Zato što bi se, kako kaže, tada talibansko vodstvo moglo okrenuti drugim donatorima, poput Kine, koji talibanima možda ne nameću nikakve ili potpuno drugačije uvjete. "Utoliko više sada sve ovisi o pregovorima i vještini s kojom se vode", kaže Zeino.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu