AI: kineski studenti na Zapadu žive u strahu

Naslov istraživanja organizacije Amnesty International sve govori: On my campus, I am afraid i zbirka je svjedočanstava 32 studenata iz Kine i Hong Konga na sveučilištima zapadnih zemalja. Na primjer, jedna od ispitanih osoba svjedoči kako je u zemlji gdje studira (ne u Kini) došla na manifestaciju povodom sjećanja na žrtve 4. lipnja kad je 1989. u Kini bio brutalno ugušen prosvjed koji će postati poznat kao Pokolj na Tiananmenu.

Došla je zapravo više iz znatiželje nego zbog nekog političkog stava. No bilo kakvo obilježavanje tog dana je u Kini najstrože zabranjeno, pa ju je samo par sati nakon toga nazvao otac iz Kine. Kod njega je već bila policija i rekla mu je neka poruči svojoj kćerki da se drži podalje od bilo kakvih manifestacija „koje bi mogle narušiti ugled Kine u svijetu".

Studentica se doista uplašila: nikome na toj manifestaciji nije rekla svoje ime, niti je poznavala nekog od sudionika. Ali ipak su točno znali tko je ona, odakle dolazi i tko su joj roditelji. Poruka je bila jasna: „Promatramo te. Makar si i na drugom kraju planeta, možemo doći do tebe.“

Najveći broj ih radije - šuti

Ova studija prenosi iskustvo 32 studenata i studentica iz Kine - njih 12 studira u Hong Kongu, a ostali na sveučilištima u Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Švicarskoj, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. Ta brojka se može činiti malom u usporedbi s oko 900 tisuća Kineza koji studiraju na Zapadu, ali Theresa Bergmann iz Amnesty International nam svjedoči kako se osjeća strah među svima s kojima su pokušali razgovarati. Unatoč tome što AI niti ne pomišlja otkriti njihova prava imena, mnogi radije uopće nisu htjeli govoriti.

Jer mnogo toga lošeg se može dogoditi i njima, a još više njihovim obiteljima u Kini. „Na primjer, prijeti im se da će im se oduzeti putovnica, da će dobiti otkaz na radnom mjestu, da će im biti smanjena mirovina ili ograničiti školovanje drugima u obitelji, sve to ako njihov član obitelji koji studira u inozemstvu nastavi svoj angažman“, svjedoči Bergmann. 

Aktivistica Amnesty International ne dvoji da su službe u Pekingu saznale za njihovo ispitivanje i kineskim studentima „savjetovale“ neka radije odbiju razgovor. Jer „opasnih“ tema ima mnogo, od Pokolja na Tiananmenu preko prosvjeda protiv kineske politike u doba pandemije, pa sve do politike prema Hong Kongu – da se Tibet ili Ujguri uopće ne spominju. To nije prvo ispitivanje takve vrste: organizacija Human Right Watch je još 2021. objavila dokaze da se kineski studenti u Australiji nadziru i prijete. 2022. je organizacija Safeguard Defender izvijestila kako Kina praktično ima i policijske postaje u inozemstvu, odnosno službenike kojima je jedina zadaća nadzirati zemljake u toj državi.

Policajci u inozemstvu

AI je zatražio komentar i od kineskih vlasti, ali Peking se nije udostojao čak ni odgovoriti na upit, kaže nam Theresa Bergmann. Tek iz Hong Konga je stigla „neka vrsta“ demantija u ured Amnesty Internationala. No aktivisti im ne vjeruju ni riječ: jedan student koji je sudjelovao na prosvjedu pred veleposlanstvom Kine u Njemačkoj je uvjeren kako su ga nepoznate osobe slijedile sve dok im nije uspio umaći u podzemnoj željeznici. Isto tako tvrde i kako više država zna da se na njihovom području nalaze osobe s kineskim državljanstvom sa čudnim ovlastima, ali pravno uzevši je teško nešto učiniti protiv takvih „policajaca u inozemstvu“.

Poseban problem je komunikacija studenata s njihovom rodbinom u domovini:  telefoni i u Kini posebno omiljena platforma WeChat su posve očito pod nadzorom kineskih službi. Theresa Bergmann kaže kako su neki od sugovornika praktično potpuno prekinuli bilo kakav kontakt s obiteljima u domovini da sebe i njih ne bi doveli u opasnost ako „nešto krivo kažu“. Oko polovica ispitanika se boji vratiti u domovinu, šestoro je već odlučilo zatražiti azil u zemlji gdje studiraju.

Ono što tim studentima iz Kine najteže pada jest ne samo strah za sebe i obitelj, nego da njihova sveučilišta i čak državne službe zemalja gdje studiraju uopće ne shvaćaju razmjere politike zastrašivanja i što je pravi razlog njihovih psihičkih tegoba i depresije. Isto tako ne znaju mogu li ikome vjerovati – osobito ne svojim kolegama iz domovine. Jer kao u svakoj totalitarnoj državi, svima njima je čak dužnost javiti nadležnima sve osobe „sumnjivih“ stavova i gledišta. Čak i u Hong Kongu je odnedavno uveden telefon gdje se anonimno mogu prijaviti takvi „neprijatelji države".

Zahtjevi Amnesty Internationala

Organizacija za zaštitu ljudskih prava zato najprije traži od Kine prekid takve represije, ali isto tako zahtjeva i od sveučilišta na kojima kineski studenti studiraju da više pažnje posvete ovom problemu. AI je kontaktirao 55 sveučilišta u zemljama Zapada i 24 ih je odgovorilo. Postoje naznake da se uočava taj problem, kaže nam Bergmann, ali to još nije dovoljno. Ugroženi studenti trebaju razumijevanje profesora, a često i psihološku pomoć, savjetovalište i čak novčanu pomoć ako im njihova domovina uskrati potporu.

Predsjednica njemačkog ogranka AI Julia Duchrow smatra da države u kojima ti studenti borave trebaju nešto učiniti. „Njemačka je dužna štititi strane studente u ovoj zemlji“, ističe Duchrow i traži od Berlina konkretne mjere kako bi se smanjio strah studenata iz Kine.

„Svi mi pokušavamo postepeno uživati našu teško stečenu slobodu“, kaže jedan od sudionika ankete. No on se želi vratiti u domovinu: „Usredotočit ću se na pitanje ljudskih prava i nadam se da će se moja zemlja promijeniti na bolje.“