Alžirski kritičar bez pseudonima

Mirovna nagrada njemačkih knjižara (Friedenspreis des Deutschen Buchhandels) u vrijednosti od 25.000 eura, obično dobitnicima donese i veliku medijsku popularnost, pažnju i prije svega veliku čast. Tako je obično barem bilo uvijek do sada. Međutim, slučaj s ovogodišnjim dobitnikom, alžirskim, frankofonskim književnikom Boualemom Sansalom, govori o tome da izuzeci postoje uvijek i da ono što je vrijedilo za mnoge druge, ne mora vrijediti i za sve. Naime, činjenicu da je upravo on ovogodišnji dobitnik ove ugledne nagrade, mediji u Alžiru su gotovo u potpunosti ignorirali. „Kada je bilo objavljeno da ću dobiti nagradu, francuski mediji u Alžiru su toj vijesti posvetili dva retka, pored prognoze vremena. Jedne novine su doduše objavile poduži tekst o samoj nagradi, ali njega nije napisao profesionalni novinar, a on nije nešto posebno napisao ni o meni. Sve u svemu – šutnja“, priča književnik Sansalom.

"Ne smijemo se skrivati kad se angažiramo..."

A šutnja i ignoriranje ovoga pisca zapravo prate od samog početka njegove literarne karijere. Ona je počela 1999. godine kada mu je bilo već 50 godina. Do tada je radio kao menadžer, savjetnik u alžirskom Ministarstvu trgovine, a 1996. godine postavljen je čak i na mjesto generalnog direktora Ministarstva industrije i reforme. U tom vremenu je u Alžiru bjesnio još jedan građanski rat, u kojem je život izgubilo oko 200.000 ljudi. Arabizacija Alžira bila je već također u punom zamahu, kao i masovna uhićenja, mučenja i ubijanja od strane alžirske tajne službe i organa sigurnosti. Kako bi bolje i sam shvatio što se zapravo događa, počeo je, kako sam priča, pisati o događajima oko njega. Iz ovih zabilješki proizašla je knjiga „Zakletva barbara“, koju je objavio, usprkos upozorenjima, ne pod pseudonimom već pod punim imenom. „Kada se angažiramo, mislim da se ne smijemo skrivati. Inače angažman nema smisla. Ljudi moraju znati o kome je riječ inače ne mogu imati povjerenja“, kaže Sansal.

Navodi puna imena i prave osobe

Već ova prva knjiga je doživjela veliki uspjeh i bila nagrađena mnogim književnim nagradama. Slično se dogodilo i s njegovim drugim djelom: „Njemačko selo“, u kojoj osim vrlo kritičnog presjeka alžirskog društva, opisuje priču jednog njemačkog nacista koji nakon Drugog Svjetskog rata bježi u Alžir i ovdje se sakriva u redovima alžirske oslobodilačke vojske. Nakon objavljivanja druge knjige njegovo je ime definitivno dospjelo na sve „crne liste“ u Alžiru. Međutim, usprkos svemu on nije želio napustiti zemlju i pobjeći primjerice u Francusku gdje živi većina alžirskih disedenata.

„Njihov i moj angažman nisu jednaki. Naravno da se i oni bave istim temama, svi mi kritiziramo sustav u zemlji. No, oni to rade na jedan „općenit“ način, dok ja to činim vrlo konkretno. Uvijek navodim imena i kada spominjem predsjednika Boutefliku, tada kažem – predsjednik Bouteflika, a ne samo – predsjednik“, kaže Sansal. Njegove su knjige u Alžiru već godinama zabranjene, no on piše i dalje postavljajući pitanja koja se zapravo ne bi smjelo postavljati i uvijek iznova traži uvođenje demokracije, jedno moderno tumačenje islama i prije svega svrgavanje diktatora i dosadašnjeg režima, kako u Alžiru tako i u ostalim arapskim zemljama i svuda gdje je to potrebno.

Autorica: Silke BArtlick/ žt

Odg. urednik: Anto Janković