Balkan između Moskve i Washingtona

Najveće svjetske sile i dalje nalaze prostora za konfrontaciju na Zapadnom Balkanu, sudeći prema izjavi koju je dao američki potpredsjednik Mike Pence u Crnoj Gori prošlog tjedna. Naravno, riječ je o tradicionalno najosjetljivijoj relaciji Amerika-Rusija, no pitanje je kako se odnosi među tim dvjema zemljama realno prelamaju na mladim državama nastalim iz SFR Jugoslavije prije četvrt desetljeća. „Rusija nastavlja silom iscrtavati nove granice na Zapadnom Balkanu i čini sve da destabilizira regiju, da potkopa demokraciju, međusobno vas podijeli i razdvoji od Europe“, rekao je Pence u Podgorici.

Zanimljivo je pritom da su se posljednjem iscrtavanju novih granica u regiji – onih za neovisnost Kosova – upravo Rusi bili usprotivili. Ali, mimo tog slučaja, Mike Pence očito je smjerao na politički utjecaj koji Rusija ostvaruje na Srbiju, a kakav želi makar dijelom realizirati i u Crnoj Gori. Pitanje je, međutim, koliko je tu posrijedi višak retorike, s obzirom na prigodu: Amerikanac je izlagao na skupu zapadnobalkanskih članica NATO-a, uz prisutnost državnih vrhova ostalih zemalja regije. Osim toga, desilo se to na tragu najnovijih sankcija za Rusiju, a koje je američki Kongres uveo krajem srpnja.

Amerika povlači prve poteze, Rusija odgovara

Također, ostaje dilema o realno ocijenjenoj ulozi i ponašanju Rusije na Balkanu i, s druge strane, o poziciji SAD-a u istom dijelu Europe. Porazgovarali smo o tome s dvojicom uglednih političkih analitičara koji duže vrijeme razmatraju međunarodne prilike u kontekstu regionalnog njihova odjeka. Tomislav Jakić, komentator iz Hrvatske s velikim iskustvom, prvenstveno je mišljenja da se dotična regija sve očitije pretvara u još jedno od područja ogleda Sjedinjenih Država i Ruske Federacije. Uz napomenu kako sve ide u prilog zaključku da Rusija uvijek regira, dok Amerikanci povlače prve poteze. „Jer, sjetite se samo kako je i zašto Putin odustao od projekta Južni tok koji je i zemljama regije trebao omogućiti nesmetanu opskrbu energijom. Dodajte tome očiti američki pritisak na EU, konkretno na Njemačku, da odustane od projekta Sjeverni tok 2 koji bi dodatno osigurao potrebe za energentima većem dijelu zapadne Europe, i bit će jasno kako Rusija uglavnom samo odgovara“, tumači Jakić, dodajući kako ne treba nasjedati pričama o tradicionalnim prijateljstvima ili o vjekovnim neprijateljima, jer velike sile vode politiku koju diktiraju samo njihovi interesi - kako Amerika, tako i Rusija.

„Pitanje je samo načina“, smatra on, „i stupnja agresivnosti. Na malim je zemljama da primarno zadovolje svoje interese, te da učine sve kako ne bi postale objektom sukobljavanja velikih.“ No upravo Hrvatska, po mišljenju Tomislava Jakića, bespogovornim je svrstavanjem uz Washington stvorila idealne uvjete da kad-tad dođe pod udar ruskih protumjera. „I još nešto: Trump nikako ne uspjeva postići jedinstvo unutar svoje administracije, pa jugoistočna Europa postaje sve izraženije područje ne samo američko-ruskog konfrontiranja, nego i američko-američkog, oko vanjske politike SAD-a“, kaže Jakić.

Bolje svijet procedura nego populizma

Bosansko-hercegovački politolog Nerzuk Ćurak drži, pak, da bi za sve države Zapadnog Balkana najbolje bilo njegovati dobre odnose s obje rečene velesile. „Ali, u stvarnosti međunarodnih relacija, nažalost, to očito nije moguće. Dokaz je Srbija koja se samo zavarava da može održavati politiku ekvidistance, e da bi tako zaštitila svoj interes. No moram reći da u kontekstu vrijednosti liberalne demokracije smatram da je za ovdašnje zemlje bolja pripadnost svijetu procedura nego populizma kakav njeguju Rusija ili npr. Turska. Utoliko nam je transatlantska zajednica pametnija regionalna opcija“, uvjeren je Ćurak.

„To se odnosi i na moment najgore dosadašnje administracije SAD-a, ove Trumpove, najgore u valjda svakom smislu. Ali ne zaboravimo da je SAD ključni akter dejtonskog mirovnog ugovora i da još uvijek ima veliku odgovornost za mir u BiH i regiji, iako se nismo zatim u razvoju pomaknuli mnogo dalje od samog mira“, nastavlja naš sugovornik iz Sarajeva, procjenjujući da zemlje regije trebaju okončati tzv. prokletstvo nepripadanja. „Put na Zapad ne bi se nikako smio završiti Crnom Gorom, jer će regija tako ostati polje za potkusurivanje u interesu nekih od već spomenutih politika“, zaključuje Nerzuk Ćurak.