Amerikanci su umorni od ratovanja

Republikanca Johna McCaina se obično ne bi moglo opisati kao slabića. No upravo to su mu proteklog vikenda predbacili građani prigovarajući mu da popušta pred ratnom retorikom predsjednika Baracka Obame. "Naši zastupnici bi trebali biti dovoljno jaki i oduprijeti se intervenciji u Siriji. Zašto ne slušate glas naroda i usprotivite se intervenciji? To nije naš rat", rekao je McCainu jedan bijesni građanin tijekom redovitog razgovora s biračima u Tucsonu u Arizoni.

Sirijska dilema u kojoj se trenutno nalazi predsjednik Obama je karakteristična i za probleme njegovog nekadašnjeg izazivača McCaina. Ovaj republikanac je inače poznat po tomu da je uvijek bio u prvim redovima kada je trebalo američke vojnike poslati u oružani sukob negdje u inozemstvu. Pritom je uvijek mogao računati na podršku svojih konzervativnih birača. I u slučaju Sirije McCain već tjednima zagovara vojnu intervenciju protiv režima predsjednika Bašara el Asada. I to ne samo ograničenu intervenciju, kakvu planira Obama, nego vojnu akciju širih razmjera. No upravo to je ono što birači ne žele. "Mi vas nismo izabrali da započinjete nove ratove nego da ih spriječite", oglasio se na susretu građana jedan McCainov birač i time zaslužio pljesak prisutnih.

Umorni od rata

Amerikanci su umorni od ratovanja i ovaj put umor više nema veze s tim koju od dvije velike stranke tko preferira. Jedno ispitivanje javnog mnijenja provedeno krajem kolovoza pokazuje da je 48 posto Amerikanaca protiv intervencije, samo 29 posto je za. I u takvom antiratnom ozračju je upravo predstavnik Demokratske stranke Barack Obama koji je 2008. u Bijelu kuću ušao kao predsjednik koji želi SAD izvući iz ratova, taj koji Amerikancima želi priuštiti novu avanturu na Bliskom istoku. Medijska ofenziva uvjeravanja građana u potrebu vojne intervencije je u punom zamahu. Obamini savjetnici proteklih dana gotovo neprekidno javnost bombardiraju intervjuima i procjenama zašto je napad na Asadov režim neizbježan i zašto njegov navodni napad kemijskim oružjem na vlastiti narod ne smije ostati nekažnjen.

Svi s nestrpljenjem očekuju utorak kada bi se u večernjim satima predsjednik osobno trebao obratiti građanima SAD-a. No hoće li Kongres koji se sastaje ovaj tjedan svom predsjedniku dati zeleno svjetlo za napad na Siriju? To je još uvijek više nego upitno. Kao predstavnik Demokratske stranke Obama, kako smatra politolog Mike Lux, stoji pred dvostrukim problemom. "Republikanci, koji su obično ti koji su najspremniji odobriti vojnu intervenciju, ne vjeruju Obami. A demokrati koji imaju puno povjerenje u svog predsjednika, ne žele rat", kaže Lux za Deutsche Welle. Iz ove mješavine je nastao i neobičan savez između zastupnika Republikanske i Demokratske stranke.

Sjećanja na Irak i Afganistan su svježa

Ovo je jedan od slučajeva kada stranački klišeji više ne funkcioniraju. "Mi se ovdje suočavamo s jednim problemom koji je veći i od Obame i od Kongresa", smatra Ronald Brownstein, autor jedne knjige o podijeljenosti Kongresa. Kako to izgleda kada parlament svom premijeru otkaže suradnju, vidljivo je iz slučaja Velike Britanije gdje je premijer David Cameron ostao bez podrške parlamenta za napad na Siriju. Iskustva iz Afganistana i Iraka su još vrlo svježa.

Iz istog razloga bi možda bilo prekratkovidno republikansko odbijanje Obaminog plana gledati kroz stranačko povećalo. Čak se i najratobornije krilo konzervativnih snaga u SAD-u, Tea Party pokret, protivi svemu što bi opteretilo klimavi državni proračun. U međuvremenu je i McCain, kojem neki stranački kolege predbacuju neiskustvo na vanjskopolitičkom planu, promijenio taktiku i verbalno prijeti Obami posljedicama ako ovaj u slučaju napada prekrši mandati i u Siriju pošalje i kopnene postrojbe, te barem tako na birače ostaviti površni dojam kako je zapravo i on protiv vojne avanture u Siriji.