Pucnji, koji i danas odjekuju

Kada je Palestinac Sirhan Bishara Sirhan 5. lipnja 1968. u 00:50 sati u kuhinji hotela Ambassador u Los Angelesu s tri hica pogodio Roberta Kennedyja, uništeni su politički snovi milijuna Amerikanaca. Juan Romero, tada star 17 godina, klečeći je pokušavao spriječiti da senatorova krvava glava padne na pod. Samo nekoliko sekundi ranije Kennedy se htio rukovati s njim. 50 godina kasnije Romero je u dokumentarnom filmu prikazanom na Netflixu rekao: "Bilo je kao da su zajedno s njim umrle sve nade." 

U jednoj zemlji koja je pretjerala s uporabom vojne sile. Policijsko nasilje, rasprave o posjedovanju oružja i doseljavanju, nepravedan pravni sustav, etnička nejednakost - Kerry, kći Roberta Kennedyja, u svojoj nedavno objavljenoj knjizi ističe koliko su te teme dominirale 60-ih godina prošlog stoljeća. Dakle, one se nisu pojavile tek u Trumpovoj eri. "Svatko se danas žali na polarizaciju. A ona je nekada bila puno gora", ističe politolog Bill Galston.  

Amerika je 1968. čeznula za političarom koji bi smirio uznemirenu zemlju i popravio ugled SAD-a narušen zločinima počinjenima u ratu u Vijetnamu. Činilo se da bi taj čovjek mogao biti Robert Francis Kennedy, zvan Bobby. On je obećao da će ponovo uspostaviti "moralno vodstvo SAD-a na ovom planetu". Njegov moto: "Mi možemo bolje."

„Godina nacionalnog živčanog sloma"

Bobby Kennedy je bio zgodan muškarac s blistavim osmijehom u dobro krojenim odijelima, karizmatičan i uvjerljiv. U kabinetu svog brata Johna, koji je ubijen pet godina ranije, bio je ministar pravosuđa.

"Pred Kennedyjem je bila blistava karijera", kaže američki povjesničar Julian Zelizer. Dva mjeseca prije njega je ubijen Martin Luther King, ikona crnačkog pokreta. Povjesničari tu 1968. godinu opisuju kao "godinu nacionalnog živčanog sloma" u SAD-u. Pišući o smrti Roberta Kennedyja, politolog Galston navodi kako se činilo kao da se zemlja raspada po šavovima: "Sve je bilo sve gore i gore. Napetosti između različitih etničkih i dobnih skupina, uzduž granice kulture, prihoda, spola, vrijednosti i ideologije." Meksički doseljenik Juan Romero, koji je bio svjedok atentata, danas kaže: "Njegovo je naslijeđe danas aktualnije nego ikada prije."

Senator je na dan ubojstva slavio pobjedu na predizborima za predsjedničkoga kandidata Demokratske stranke. 24-godišnji atentator ga je presreo kada je izlazio na stražnja vrata koja su vodila iz kuhinje, prema parkiralištu gdje ga je čekao automobil. Kennedy je idući dan (6.6.) podlegao svojim teškim ozljedama. Umro je u dobi od 42 godine.

„Trebamo ljubav, mudrost i pažnju"

Sirhan ga je ubio jer ga je smatrao sukrivcem za težak položaj Palestinaca. Ubojica se još uvijek nalazi u zatvoru. Bio je osuđen na smrtnu kaznu koja mu je preinačena u doživotni zatvor. Do danas kruže razne teorije zavjere, od kojih se najtvrdokornije drži ona da Sirhan nije bio jedini počinitelj i da FBI spoznaje o tome drži u tajnosti. To se može čuti i na podcastu s Paulom Schradeom, koji je također ranjen u atentatu. On je danas star 91 godinu. 

Američki list Washington Post o Kennedyjevoj smrti piše: "Ona do danas podsjeća na to da se u doba kaosa i previranja možemo odlučiti tko mi kao građani želimo biti." Britanska redateljica dokumentarca o Kennedyju, Dawn Porter, povlači paralele s Trumpovom Amerikom: "Ljude se mora podsjećati na to da je predsjednička dužnost veća od svakog pojedinca."

Dva mjeseca i jedan dan prije smrti Bobby Kennedy je u jednom govoru reagirao na ubojstvo Martina Luthera Kinga. On je rekao: "Ono što trebamo nije još više podjela, mržnje ili nasilja - nego ljubav, mudrost i pažnja." Publika mu je gromoglasno pljeskala.

ajg/dpa/epd/kna

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.