Autocesta Sarajevo-Beograd: tko ostaje izoliran?
27. veljače 2019
Spajanje gradova i država modernim autocestama bitan je preduvjet za gospodarski razvoj. Stručnjaci zato pozdravljaju dogovor političara o trasama autocesta koje će spojiti glavne gradove BiH i Srbije – Sarajevo i Beograd. Dogovor je postignut u utorak (26.2.) u Istočnom Sarajevu na sastanku predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorada Dodika te ministara za promet Federacije BiH Denisa Lasića i Republike Srpske Neđe Trninića.
Usuglašena su dva kraka autoceste, odnosno brze ceste Sarajevo-Beograd. Najavljeno je i formalno ucrtavanje trasa na karti, o čemu bi se trebalo izjasniti Predsjedništvo BiH. Prijedlog bi potom bio upućen Turskoj koja je obećala financijsku podršku ovom projektu. „Zahvaljujući naporima svih usuglasili smo da ta trasa ide od Rače, preko Bijeljine, Brčkog, od Lončara prema Tuzli i spušta se prema Sarajevu, ide preko Pala, Rogatice, Višegrada i tu se pravi konekcija za Goražde", rekao je Milorad Dodik.
Trase u skladu s političkim ili gospodarskim interesima?
Predsjedavajući Predsjedništva BiH naglašava da je riječ o velikom investicijskom poduhvatu. „Preliminarno se govori o tri milijarde eura, s nekoliko desetaka tunela, mostova... Bilo je neophodno utvrditi jedinstvenu trasu. Ukoliko trasa od Gradiške preko Doboja dalje prema Sarajevu, Višegradu i Srbiji bude stavljena u funkciju u profilu autoceste, put od Ljubljane do Soluna bio bi kraći za 200 kilometara i tu je ta razvojna šansa", kazao je Dodik.
Ekonomski analitičar iz Tuzle Admir Čavalić kaže da je svako cestovno povezivanje BiH i Srbije poželjno, imajući u vidu činjenicu da je riječ o važnim trgovinskim partnerima. „Naravno, pri definiranju cjelokupne trase puta potrebno je voditi računa o ekonomskoj opravdanosti pojedinih dionica. Naime, nerijetko se u zemljama Zapadnog Balkana cestovne trase definiraju u skladu s političkim, a ne ekonomskim interesima. Shodno tome, kao rezultat dobijete autoceste i ceste koje se slabo koriste ili je njihova izgradnja pretjerano koštala", kaže Čavalić za Deutsche Welle.
Financiranje još nije definirano?
Čavalić smatra da je dobro što se za značajan dio trase preferira brza cesta u odnosu na autocestu, jer se ona brže i jeftinije može staviti u funkciju gospodarskog razvoja. „Inače, brze ceste bi trebale biti primjer za izgradnju putne infrastrukture u ostatku BiH. Također, posebno je bitno to što se Tuzlanski kanton, kao najmnogoljudniji kanton u Federaciji BiH i industrijski centar iste, potencijalno veže s Kantonom Sarajevo i preko Brčkog s Bijeljinom, odnosno dalje sa Srbijom. Riječ je o regijama s dinamičnom privredom koje su izvozno orijentirane – kako industrijski, tako i poljoprivredno", ističe naš sugovornik.
On, međutim, podsjeća i na nedostatke cjelokupnog projekta. „A oni se odnose na nedefiniranost izvora financiranja, zatim na neodređene rokove za početak i završetak radova što je najveći problem domaće cestogradnje, te na nepostojanje preciznih studija za utvrđivanje pojedinih dionica predviđene trase. Još uvijek nemamo jasnih informacija kako će se sve ovo financirati i u kojem vremenskom razdoblju će projekt biti završen", kaže Čavalić.
Hoće li Bošnjaci „amenovati tuđe dogovore"?
U BiH su ranije vođene oštre polemike o tome koja je trasa buduće autoceste Sarajevo-Beograd najpogodnija, a kritikama bi mogao biti izložen i dogovor iz Istočnog Sarajeva. Stranka Narod i pravda poziva „patriote da ne dozvole da trasa buduće autoceste zaobiđe Goražde i Sandžak".
Predsjednik ove stranke Elmedin Konaković kaže da je predloženim rješenjem zaobiđeno Goražde kao „gospodarski potentna" sredina, ali i cjelokupan prostor Sandžaka koji se „ostavlja izoliran" i od Sarajeva i od Beograda. Za Konakovića je neprihvatljivo da o trasi autoceste između Sarajeva i Beograda odlučuju „isključivo kadrovi HDZ-a BiH i SNSD-a", dok Bošnjacima preostaje da „amenuju tuđe dogovore".