Bajka o društvu podijeljenom zbog korone

Obvezno cijepljenje! Ovaj izraz bi lako mogao pobijediti na tradicionalnom njemačkom izboru za najgoru riječ godine. No, vodi li to u podjelu društva? To je zasigurno osjećaj koji prevladava u njemačkoj javnosti. Spor oko zahtjeva za obveznim cijepljenjem, koje postaje sve vjerojatnije, dovodi do stalno novih prosvjednih valova. No prije nego što se nastavi s pesimističnim prikazom stvarnosti i nekritičkim narativom o polarizaciji društva, valja za trenutak zastati – i poslušati tko što kaže.

Zanimljivo je, na primjer, ono što je novi kancelar Olaf Scholz rekao na dan svog izbora u jednoj televizijskoj emisiji na temu podjela: "Ja to ne vidim tako!" "Zašto?", upitao ga je voditelj. Jer je činjenica da se velika većina građana cijepila, uzvratio je Scholz.

I to je točno. Do sada je potpuno cijepljeno gotovo 70 % građana, a 80 % kada se računaju samo stariji od 12 godina (stanje 13.12.2021.).

A uz to je Scholz još dodao kako jejoš više onih koji misle da je cijepljenje načelno ispravno, ili barem nije sasvim pogrešno. I to je također istina.

Osjećaj zajedništva je veći od očekivanog

A naročito je u pravu bio Scholz kada je ustvrdio: "To da je manjina sada vrlo glasna i nastupa vrlo radikalno, nikako ne znači da postoji podjela društva u cjelini." Bravo, kancelare! Oni koji u to sumnjaju trebali bi pogledati aktualna istraživanja o polarizaciji i populizmu u Njemačkoj. Rezultati su tu vrlo jasni: socijalna kohezija i osjećaj zajedništva u društvu su veći nego što mnogi pretpostavljaju.

U studiji Zaklade Konrad Adenauer sociolog Jochen Roose piše: "Početkom 2019. dvije trećine stanovništva vjerovalo je da u društvu postoji malo ili nimalo kohezije. Taj doživljaj polarizacije se smanjio za vrijeme pandemije. Slaganje s izjavom 'u našem društvu ljudi nepomirljivo stoje jedni naspram drugih' smanjilo se sa 41 posto prije pandemije na 31 posto tijekom pandemije." Pritom treba naglasiti: ovako sami ljudi u Njemačkoj procjenjuju situaciju.

Društveni mediji su također i antisocijalni

"Barometar populizma” Zaklade Bertelsmann također sadrži umirujuće rečenice poput ove: "Trenutno su samo oko dvoje od deset glasača u Njemačkoj (20,9 posto) populisti. To je 11,8 % manje nego u studenome 2018. (32,8 posto)." I ti podaci su u suprotnosti s raširenom percepcijom sve podjeljenijeg i međusobno posvađanog društva.

Ali zašto se onda toliko govori o podjelama, polarizaciji i teorijama zavjere? Jedno od objašnjenja je da živimo u onome što je poznato kao medijska demokracija. Pozitivno je to što u digitalnom dobu teoretski svatko može komentirati bilo što u bilo kojem trenutku – zahvaljujući društvenim mrežama!

No istovremeno je negativna strana Facebooka, Twittera, Instagrama i drugih njihov sve veći potencijal stvaranja uzbuđene i usplahirene atmosfere. I onda tu na scenu stupaju prastari refleksi: što je netko glasniji, što su mu izjave spektakularnije i luđe, to mu je više pažnje zajamčeno.

Twitter je medij apsolutne manjine

Jedna studija javno-pravnih servisa pokazuje da samo manjina u Njemačkoj koristi društvene mreže. U 2020. je 26 posto ljudi bilo aktivno na Facebooku barem jednom tjedno, Instagram je zabilježio vrijednost od 20 posto, a Twitter samo pet posto. No, u određenim miljeima ima ljudi koji su posebno aktivni na tim kanalima: političari, aktivisti svih vrsta i novinari.

Svi oni žele prenijeti svoje poruke ljudima. To je danas nezamislivo bez društvenih mreža. Oni koji ignoriraju ove instrumente neće se čuti, bit će zanemareni, ignorirani. Tweetovi i drugi postovi su dugo bili najbrži način da glasno kažete svoje mišljenje, a da vas nitko za njega nije pitao. Pritom oni koji to pišu bez posrednika koji šire njihove stavove uglavnom ostaju sami među sobom. Do milijunske publike oni dolaze obilaznim putem posredstvom klasičnih medija, prije svega televizijskih talk showova.

Pametne riječi kancelara

U beskrajnoj utrci za naklade, pažnju i broj klikova, senzacionalistički naslovi i verbalna eskalacija dio su svakodnevnog posla. Spor o prednostima i nedostacima zahtjeva za cijepljenjem brzo mutira u sliku navodno podijeljenog društva. Olaf Scholz je također pametno podsjetio: "Jasno je da se o tome može kontroverzno raspravljati. Ni to nije problem. Jer to je dio demokracije."

Na kraju, pogledajmo nagrađivani esej znanstvenice Paule Köhler iz berlinske Zaklade za znanost i politiku. Pod naslovom "Ljutnja i svjetonazor" ona ustvrđuje da Njemačka trenutno doživljava manje polarizacije u društvu u cjelini, ali je sve više personalizirane rasprave. "Mali dio stanovništva (političke elite i kreatori mišljenja) je cilj napada punih mržnje i agitacije od strane jednako nereprezentativnog dijela stanovništva (bijesnih internetskih trolova)". To zauzvrat utječe na opću kulturu rasprave u društvu. I nažalost, ona je tu u pravu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu