Balkan 2020. - nema razvedravanja

Summit „EU - Zapadni Balkan" planiran je za svibanj sljedeće godine u Zagrebu. Vijeće EU-a je u listopadu ove godine službeno odgodilo odluku o otvaranju pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Veto francuskog predsjednika Emmanuela Macrona izazvao je zgražavanje u čitavoj regiji, ali i u EU-u. Osim toga to je bilo i gaženje obećanja s prethodnog summita. U Njemačkoj se prije svega kritiziralo to što je Europska unija svojim žustrim odbijanjem izgubila važnu polugu – nije podržala prozapadne reforme u šest država jugoistočne Europe koje još nisu članice EU-a.

Mnogi se nadaju da bi na summitu u Zagrebu mogle biti revidirane listopadske odluke. Ali slabe su nade za to. Jer, summit bi trebao pripremiti novi saziv Europske komisije, a njezin izvještaj je u nadležnosti novog povjerenika za proširenje Olivéra Várhelyja. Mađarski premijer Viktor Orban, čiju politiku slijedi i Várhely, zalaže se za proširenje EU-a na jugoistok, ali s potpuno drugačijom agendom od Njemačke.

Orban, naime, ne dijeli zabrinutost zbog stanja demokracije u balkanskim državama. Naprotiv. On je bivšeg korumpiranog sjevernomakedonskog premijera spasio od zatvora. Što se Mađarska više zalaže za Balkan, to veća je skepsa u Francuskoj, Nizozemskoj, ali i u Njemačkoj. Strahuje se da Mađarska koristi države jugoistočne Europe samo da bi proširila zonu svog utjecaja i tako se obranila od izbjeglica.

Zaev je sav ulog stavio na jednu kartu – i izgubio

Mjesec dana prije summita u Zagrebu, u Makedoniji će se održati izbori. Reformski premijer Zoran Zaev dosljedno je držao EU-kurs. Čak je 2018/2019. promijenio i ime vlastite zemlje. Tako je sav ulog stavio na jednu kartu – i izgubio. Pod svježim dojmom francuskog veta raspisao je nove izbore. Ako Zaev izgubi i na vlast dođe autoritarna, nacionalistička, proruska oporba – proeuropejci dugo u čitavoj regiji neće više imati nikakve šanse.

Obećanje „pristup za reforme“, vidljivo za svakog, nisu mogli održati. Ironija sudbine bi bila kad bi Sjeverna Makedonija na zagrebačkom summitu dobila „da“, a da prije toga pobijede desničarske snage. Poruka bi glasila: svakom zahtjevu Zapada trebalo bi se maksimalno suprotstaviti! Samo tako se pobjeđuje!

Srbija: Permanentni izbori, javnost i modus mobilizacije

Birači će i u Srbiji najvjerojatnije na izbore 2020. godine. Isto kao i 2017., 2016., 2014. i 2012. Permanenti izbori su za jakog čovjeka zemlje, predsjednika Aleksandra Vučića, oprobano sredstvo kako bi se javnost držala u stanju mobilizacije, kako bi se oporbi to demonstriralo u godišnjem ritmu. Francuski veto je Vučić već u listopadu iskoristio kako bi relativizirao orijentaciju Srbije prema Zapadu i svoj narod pripremio za konstantno okretanje između Europe, Rusije, Kine i svih mogućih investitora – što je opet logična posljedica kočenja EU-a. Zato nema potrebe za žurbom kada je riječ o pristupnim pregovorima.

Isto važi i za Crnu Goru. Ta mala zemlja, isto kao i njezin susjed Srbija, već sedam godina vodi pristupne pregovore. I do sada suptilno ignorira blage europske opomene zbog korupcije i zastrašivanja novinara i oporbenih političara.

Albanija: Hoće li se premijer Rama okrenuti od EU-a koji krši danu riječ?

Albanija je u krizi. Nitko ne zna hoće li ta kriza 2020. biti svladana. A i kako bi se to moglo znati? Nakon bojkota lokalnih izbora i izlaska oporbe iz parlamenta sve je praktično stalo. Premijer Edi Rama se suočio s kriminalnom mrežom i suzbio trgovinu drogom. Zbog toga je stekao poštovanje EU-a. Ali sada mu nedostaje međunarodna podrška – i to ne samo zbog blokade puta k EU-u, već i zbog toga što pojedine zemlje EU-a, a prije svih Nizozemska, ne žele zastrašiti albansku oporbu. No, nije za očekivati da će se Rama povući. Moglo bi se dogoditi slično kao s Vučićem u Srbiji – da se Albanija okrene od EU-a koji krši danu riječ i potraži vlastiti put.

A nije za očekivati ni da će se Bosna i Hercegovina 2020. probuditi iz političke kome. Zbog toga što su svuda u regiji oslabile nade u bolju budućnost, sve je jači val iseljavanja. S njemačkim Zakonom o useljavanju stručne radne snage, koji bi u ožujku trebao stupiti na snagu, Berlin tome daje dodatni poticaj.

Kosovo: Jedan buntovnik želi suzbiti korupciju

Istinski je jedino napet razvoj situacije na Kosovu. Pobjedom na listopadskim izborima, ta zemlja će dobiti novog, potpuno drugačijeg šefa vlade. Albin Kurti, buntovnik, obećao je odlučnu borbu protiv korupcije i zbog toga bi se morao suočiti i s moćnim, čak i nasilju sklonim mrežama. Za Kurtija – za razliku od reformatora u zemljama regije – EU je manje dio rješenja, a više dio problema. Jer, iza demonstrativne vjernosti Europi, dosadašnji moćnici rado su krili svoje osobne, mahom financijske agende. Zahvalnost im je masovno iskazivana podrškom zapadnih veleposlanika tijekom svakog formiranja vlade.

Ovaj put se Zapad drži po strani. A to važi čak i za SAD. U Washingtonu se očito radi na novoj strategiji za Balkan. Međutim, još je nejasno kako bi to trebalo izgledati. Ali to da Amerikanci uzimaju stvar u svoje ruke onda kada Europa više ne zna kako dalje – to je poznat uzorak u regiji. Još od ratnih devedesetih.