Balkan ne želi izbjeglice

Kada će šefovi država i vlada Europske unije i Turske u ponedjeljak (7.3.) razgovarati o rješavanju izbjegličke krize, to će pomno pratiti i gosti sa Zapadnog Balkana: predstavnici Makedonije i Srbije. Jer, sve što se na konferenciji dogovori, pa čak i samo spomene, direktno će se odraziti na situaciju na Balkanskoj ruti.

U razgovoru za DW o pooštravanju pogranične politike svoje zemlje, srpski povjerenik za izbjeglice Vladimir Cucić odbacio je odgovornost svoje zemlje: „Uvjeravam Vas da takve odluke potječu iz ciljnih zemalja – Njemačke, Austrije ili Švedske“. A makedonski premijer Đorđe Ivanov objašnjava: „Kad god neka zemlja sjeverno od nas oteža prelazak svoje granice, i mi to učinimo.“

Mig Zapada

Ovakvo ponašanje balkanskih zemalja nije novo. Tako je bilo još poslije samita EU-Balkan u listopadu 2015. u Bruxellesu. Tada se razgovaralo o mjerama za sprečavanje kaosa na Balkanskoj ruti. Samo što su se sudionici konferencije vratili kući, stigla je elektronska pošta iz Slovenije preko Hrvatske do Srbije i Makedonije... Iako to u službenim dokumentima nije utvrđeno, odlučeno je da se iz Grčke prema sjeveru propuštaju još samo izbjeglice iz Sirije, Iraka i Afganistana, prenosi Ksenija Milenković, direktorica Kancelarije za evropske integracije Srbije SEIO, i dodaje da je poruka ozbiljno shvaćena.

Kada su u Njemačkoj počele rasprave o tome treba li izbjeglicama iz Afganistana uopće priznati status ratnih izbjeglica, zemlje na Balkanskoj ruti nisu dugo oklijevale: Afganistanci su preko noći proglašeni ekonomskim izbjeglicama i spriječeni da dalje putuju. „Spremni smo da u tranzitu pomognemo svim ljudima koje ciljne zemlje žele primiti“, kaže srpski povjerenik za izbjeglice Cucić lakonski – i pere ruke u nevinosti: „Već odavno se govori da Afganistancima neće više biti dozvoljeno proputovanje; to nije bila naša odluka.“

Neuobičajena harmonija

Rijetko kada su balkanske zemlje bile tako složne, i rijetko kada su njihove političke elite i narod bili tako suglasni kao kada se radi o izbjeglicama. U Grčkoj, Makedoniji, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji poput mantre se ponavlja: to se ne odnosi na nas! Oni samo žele dalje putovati, a mi pri tome samo nudimo logističku pomoć. U neuobičajenoj harmoniji Skoplje, Beograd i Zagreb poručuju: „Mi sigurno nećemo postati hot-spot“.

U ljeto 2015., dok je fenomen izbjegličkih valova još bio nov, a slike s granica treperile na malim ekranima, i u zemljama Zapadnog Balkana se živo diskutiralo o geostrateškim uzrocima zbjega ili o „islamističkoj opasnosti“. No, brzo je svima postalo jasno da izbjeglice ne žele ostati ni u jednoj od tih zemalja.

„Govorilo se: mi smo samo tranzitna zemlja; izbjeglice žele dalje, za Njemačku, to ja za njih obećana zemlja i to se nas ne tiče“, objašnjava Anđelko Milardović s Instituta za migraciju u Zagrebu raspoloženje u regiji. Brojke mu daju za pravo: prošle godine je Balkanskom rutom prošlo više od 800.000 izbjeglica, ali u Makedoniji je podneseno samo 1.578 zahtjeva za azil, u Srbiji osam, a u Hrvatskoj, koja je članica EU-a – čitavih 211 zahtjeva.

Tako su mjesecima stotine tisuća ljudi samo prevođene od jedne granice do druge – do „zemalja prijema“, kako na Balkanskoj ruti zovu Austriju, Njemačku ili Švedsku.

Sad vlada strah

U međuvremenu se situacija promijenila: otkako je Austrija početkom veljače najavila da će rješavati još samo 80 zahtjeva za azil dnevno i primati još samo 37.500 izbjeglica godišnje, u tranzitnim zemljama je došlo do uzbune. Nijedna od njih ne želi biti posljednja postaja za izbjeglice. Makedonija je gotovo potpuno zatvorila granicu s Grčkom, dok se u Hrvatskoj ozbiljno razmišlja o osiguravanju granice vojskom. Čak i u zemljama kroz koje se dosad nisu kretale rijeke izbjeglica sada raste nervoza zbog mogućeg nastajanja alternativnih ruta. Tako albanska ministrica za integraciju Klajda Gjosha upozorava na „veliki broj“ izbjeglica koje čekaju da budu puštene u Albaniju, a bugarski premijer Bojko Borisov je naredio održavanje zajedničkih vježbi policije i vojske u pograničnim područjima prema Grčkoj i Makedoniji.

Sada vlade zemalja Balkanske rute napeto iščekuju rezultate samita EU-Turska. Sve oči su u uprte u Njemačku. „Njemačka je najutjecajnija članica EU-a i cilj većine izbjeglica. Umjesto da izračunava kvote i pokušava blokirati izbjegličke rute, Njemačka sada ima šansu za nalaženje temeljnog i sveobuhvatnog rješenja krize“, kaže beogradski sociolog Dario Hajrić. A ako to ne uspije, hermetičko zatvaranje Europe će se nastaviti, dodaje on: „Ako Europa odluči slijediti Mađarsku i dalje graditi zidove, ostat će u ružnom društvu: sama s vlastitom ksenofobijom.“