Barcelona: separatisti i njihovi osjećaji
6. listopada 2017U Barceloni se osjeća mamurluk. Kiša još pojačava taj osjećaj. Trg ispred Sveučilišta u Barceloni bio je jedno od središta prosvjeda protiv policijskog nasilja. Opremljeni zastavama, megafonima i transparentima većinom mladi ljudi su ovdje glasno izražavali svoje nezadovoljstvo. "Možete nas tući, ali ušutkat nas nećete", stajalo je na plakatima.
Irene i osjećaj srdžbe
Irene je cijeli dan bila na prosvjedu s prijateljima. "U sebi smo imali srdžbu. Još uvijek sam ljuta", kaže ona. Sad sjedi u dvorištu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Barceloni, studira antropologiju. Zašto je još uvijek ljuta? "Jer se stalno ponavlja da moramo biti miroljubivi, ali oni nisu bili miroljubivi, zašto bismo onda mi bili?" Ovo "oni" odnosi se na nacionalnu i vojnu policiju koja je u nedjelju, na dan referenduma, provocirala sukobe s biračima. "Mi smo budale koje najprije moraju dobiti batine, a onda bismo im valjda trebali okrenuti i drugi obraz?"
Ova 26-godišnja studentica, koja ne želi da joj objavimo prezime, uvjerena je zagovornica katalonske neovisnosti. "Ja sam odrasla s tim uvjerenjem, moja obitelj već generacijama želi neovisnost." Ne zato što Katalonci ne bi htjeli s ostatkom Španjolske dijeliti svoje bogatstvo, što im se često predbacuje, "nego zato što španjolska vlada ne respektira dovoljno našu kulturu". Irene smatra da su njezin jezik i njezini običaji u opasnosti. Još dvije studentice potvrđuju njezino stajalište: "Sad je, istina, još uvijek tako da se oba jezika, katalonski i španjolski, može bez problema govoriti u školi, ali bojimo se da to uskoro neće više biti tako."
Juli i pravo na vlastiti jezik
"Potpuno iracionalno", komentira Juli Salom, student filozofije na Sveučilištu. "Potiskivanje jezika - jasno, kad bismo živjeli u diktaturi, ali sada? Tko drži jezik na životu? To su oni koji ga govore, katalonski narod. I da nećemo dozvoliti da taj jezik izumre. Nemoguće." Juli govori sve uzbuđenije, i on je ljut, ali zbog drugih razloga. Kaže da se Katalonce od djetinjstva indoktrinira, "moraš cijeniti i štititi svoj jezik, svoje običaje, svoj teritorij, to im se govori kao da su u opasnosti". Juli potječe s Baleara, ali godinama živi u Barceloni. Njemu bi bilo draže da su Katalonci održali legalan referendum.
Ovaj 24-godišnjak kritizira da je kampanja za neovisnost prije referenduma loše informirala javnost. Kompleksni odnosi i pitanja u vezi s gospodarstvom ili ulogom u Europskoj uniji potpuno su ispušteni, kaže on. "Umjesto toga oni su nekonkretno apelirali na srce Katalonaca. Ali, kod tako važne stvari mora odlučivati razum, a ne srce!" Što proces odcjepljenja stvarno znači većina ljudi ne zna, kaže Juli. "Oni se bore kao slijepci u jednoj borbi čijeg mogućega kraja nisu svjesni."
Njegov katalonski prijatelj Marco Biágolos dijeli to mišljenje. "Koncept neovisnosti, kako ga je prodavala katalonska vlada, tako je difuzan da svatko pod njim podrazumijeva nešto drugo." Ovaj 26-godišnjak je ubacio nevažeći listić. Da je glasovao protiv ojačao bi španjolsku vladu, a to nije htio, kaže on. "Nisu nam obećali nikakve realne socijalne ili kulturne ili gospodarske promjene. Govorili su samo o 'neovisnosti' i ljudi su to prihvatili kao da je to rješenje za sve probleme."
Francisco, gospodarstvo i novac
Umirovljenik Francisco Trigueros glasovao je za neovisnost. On je danima boravio u školama, u kojima su bila predviđena birališta, kako bi spriječio da ih policija prijevremeno zatvori. "Kod nas se nisu usudili ući unutra", kaže on ponosno.
Španjolskoj vladi predbacuje da Katalonce financijski izrabljuje. "Mi plaćamo previše, a onda još i porezi idu u Madrid umjesto da idu nama." To je poznati argument. Kritičari predbacuju Kataloncima da ne žele dijeliti svoje bogatstvo sa siromašnijim Španjolcima. Ali, rijetki znaju da i unutar Katalonije postoji jaz između onih gospodarski jačih i onih slabijih. Centar za istraživanje javnog mnijenja CEO, koji financira katalonska vlada, upravo je utvrdio: samo 32 posto Katalonaca s obiteljskim dohotkom ispod 900 eura je za neovisnost. Nasuprot tomu, 54 posto Katalonaca koji zagovaraju odcjepljenje imaju primanja veća od 4.000 eura mjesečno.
Ali, za Francisca je "El Sentimiento Catalan”, katalonski osjećaj, važan barem isto toliko koliko i gospodarstvo Katalonije. "Da oni nisu 2010. skresali naš status autonomije, pokret za neovisnost ne bi postao tako jak", uvjeren je Francisco. To je "marcha forcada”, odlazak na koji su prisiljeni, kaže on. "Svaka nepogodnost koju nam je tijekom godina nametala španjolska vlada jačala nas je. Ne samo ekstremna represija posljednjih dana nego i sve laži posljednjih godina." On se boji da će eskalacija sad sve više jačati. Francisco je želio neovisnost, ali bi li ju predsjednik vlade Puigdemont sad trebao proglasiti, na to ne zna odgovora. "Ljudi su izgubili živce. Međusobno više ne razgovaraju."
Tako misli i studentica antropologije Irene: "Postojalo je vrijeme dijaloga - ali sad je to prošlost. Prekasno je."