Berlin mitskih devedesetih: snovi na pustopoljini

Prošlo je 35 godina od pada Berlinskog zida. To je bio povijesni trenutak koji je transformirao grad, kako geopolitički tako i kulturno. Desetljeće koje je uslijedilo imalo je presudni utjecaj na način na koji je svijet percipirao Berlin.

I upravo je to tema izložbe fotografija u galeriji C/O u Berlinu, koja je tempirana da se poklopi s obilježavanjem ove 35. godišnjice.

Pod nazivom „Dream On – Berlin  devedesete”, izložba predstavlja izbor radova članova fotografske agencije Ostkreuz, osnovane 1990. godine i oformljene po uzoru na legendarnu Magnum agenciju.

Fotografije na izložbi obuhvaćaju razdoblje od 9. studenog 1989. do 2002. i prikazuju aspekte od euforije te sudbonosne noći, do sumnje u promjene koje su uslijedile. Od sukoba između policije i skvotera koji su zauzimali prazne stanove za koje nije bilo jasno tko im je vlasnik, do scena iz procesa rađanja techno scene. Od političara i poslovnih ljudi koji procjenjuju noveinvesticijske prilike u gradu, do portreta radnika koji su izgradili objekte koje su oni naručili.

Ovo desetljeće oblikovalo je popularnu mitologiju o Berlinu kao mjestu kreativnosti, eksperimentiranja i inovacija. Grad je postao globalni centar za techno i beskonačne zabave. Ali, to je također bilo vrijeme masovnih promjena, jer je čitava jedna zemlja i njen politički sustav integriran u drugi.

Životi ljudi su preokrenuti. I dok su neki u praznim prostorima koje je ostavio taj prevrat vidjeli priliku za samoizražavanje i ponovno pronalaženje, drugi su na ove prazne prostore doživljavali kao priliku za investicije.

Čiji je ovo grad?

Ono što je uslijedilo jest stalna borba oko toga tko ima pravo određivati što taj grad jest. Trenutno, Berlin je drugi najskuplji grad u Njemačkoj.

Neki promatrači kažu da je postao žrtva vlastitog imidža, jer ulagači profitiraju na boemskom duhu, neizbježno uništavajući faktore koji su taj duh prvobitno stvorili. Iako su te napetosti danas više nego očite, one su se počele pojavljivati odmah nakon pada Berlinskog zida, kao što to pokazuje ova izložba.

Perspektive različitih generacija

Izložbu su zajednički kreirali Boaz Levin, kustos C/O galerije, rođen u Izraelu 1989. godine, i Annette Hauschild, fotograf i članica Ostkreuza, koja se u Berlin preselila iz tadašnje Zapadne Njemačke.  „Ta razlika u iskustvima s gradom bila je ključna tijekom procesa odabira artefakta", kaže Hauschild.

„Tema devedesetih je vrlo popularna kod mladih, generacije koja je tada tek rođena, i moramo prikazati to vrijeme na način koji je razumljiv. Boaz je reagirao na sasvim drugačije fotografije nego ja“, rekla je Hauschild za DW.

Jedan od vrhunaca njihovog izbora, dodaje, su fotografije ranih okupljanja hackera, sa, sa sadašnjeg gledište,  zastarjelom kompjuterskom opremom, koja mnogim mladima danas djeluje fascinantno.

Pored tehnologije iz devedesetih, era techno glazbe također zanima mlađe generacije. Hauschild se brzo afirmirala kao kroničarka te scene, fotografirajući za lokalne časopise.

Njena fotografija ravera na drugoj ikada održanoj Paradi ponosa 1990. godine, jedna je od dvije ključne fotografije korištene u promociji izložbe.

Iza ravera je jedna zgrada u Zapadnom Berlinu pokrivena skelama, podsjećajući na to da je proces ponovnog pronalaženja nakon pada zida bio prisutan u oba dijela nekada podijeljenog grada.

Oživljavanje napuštenog

Ipak, točno je da se većina transformacije odvijala u bivšem Istočnom Berlinu. Među najpoznatijim projektima koji su proizišli iz vakuuma nastalog padom socijalizma bio je Kunsthaus Tacheles – prazna, oronula bivša robna kuća koju su zauzeli umjetnici i ispunili studijima i izložbenim prostorima, kinom i barom. Ovaj centar je također bio domaćin mnogih koncerata.

Kako Hauschild opisuje, Tacheles je bio „uzorni primjer skvota" iz kojeg se razvijala kultura u svim mogućim smjerovima, i iznad svega, kultura kojoj novac nije bio potreban. „Novac gotovo da je bio preziran. Ako je neko uspijevao komercijalno ili skupo prodavao svoj rad, više ga se nije smatralo kvalitetnim", kaže Hauschild.

To je u oštrom kontrastu sa sadašnjim stanjem te lokacije, gdje su komercijalni interesi prevladali. Ova nekretnina je sada blok s poslovnim prostorom, luksuznim stanovima, lancima trgovina i, što djeluje skoro podrugljivo u svjetlu nedavne povijesti te lokacije, ispostavom privatnog švedskog fotografskog centra Fotografiska, simbolom komercijalne umjetnosti.

Skeptičan pogled

Cilj izložbe nije samo nostalgično prisjećanje na devedesete. Hauschild kaže da su ona i Levin htjeli „dekonstruirati mit o Berlinu, koji je na neki način prejednostavan”.

Ona ističe da ta „slika o gradu za zabave, kakav je možda nekad bio, sa svim otvorenim prostorima, možda pomaže turizmu i marketingu, ali ono što se u međuvremenu dogodilo jest to da grad jednostavno više nije dostupan svima".

Kako bi ilustrirala tu napetost, ona ukazuje na dvije fotografije koje je 1994. snimio Harald Hauswald, postavljene jedna nasuprot drugoj.

Na jednoj, muškarci u odijelima stoje okrenuti ka istoku, na platformi s koje gledaju prema gradilištu na Potsdamer Platzu, dok horizontom dominiraju građevinski kranovi. Potsdamer Platz, prazna poljana tijekom podjele grada, je dugi niz godina bio najveće gradilište u Europi.

Nasuprot njima, grupa tinejdžera stoji ispred kontejnera na gradilištu i građevinskih kranova, također na Potsdamer Platzu, gledajući ka kameri i okrenuti ka zapadu, sa skeptičnim, opreznim izrazima lica. Ta opreznost, kako sugerira ova izložba, je bila opravdana.