Berlinsko utočište za bijeg od prisilnih brakova

Iz sigurnosnih razloga Eva ne želi otkriti svoje prezime. Ta plavuša od oko 50-ak godina vodi berlinsku ispostavu Papatyje, međunarodne organizacije koja pruža zaštitu i pomoć djevojkama i mladim ženama s migracijskom pozadinom.

U Njemačkoj se Papatya prije svega brine o djevojkama iz turskih, kurdskih i arapskih obitelji koje se boje da će postati žrtve nasilja počinjenog zbog časti. U Francuskoj se Papatyji većinom obraćaju za pomoć žene sjevernoafričkih korijena, u Velikoj Britaniji mlade žene pakistanskog porijekla.

Organizacija ima uvijek posla. Prošlog tjedna joj se obratila jedna mlada žena sa zapada Njemačke, priča Eva. Bila je zaručena i kod kuće zlostavljana. "Njezini roditelji su je doslovno zatvorili", priča šefica berlinske ustanove: "Iskreno rečeno, način na koji su s njom postupali graniči s mučenjem. Obitelj joj je prijetila da će je ubiti ako se ne uda za čovjeka kojega su joj roditelji izabrali." Mlada žena na to nije htjela pristati. Za Papatyju je doznala od socijalne radnice u svojoj školi.

Zadnja šansa

Ova djevojka - kao i još 65 drugih - koje Papatya godišnje prihvaća, uglavnom pripada u manjinu. Većina turskih i arapskih djevojaka nikada neće morati zatražiti pomoć od ove humanitarne ustanove. Ali za malu grupu zlostavljanih i maltretiranih djevojaka je Papatyja, kaže Eva, zadnja šansa za spas.

Eva se još dobro sjeća jedne mlade Iračanke koja je preko e-maila s njom uspostavila kontakt. Živjela je sa svojom obitelji u Njemačkoj dok je roditelji nisu poslali natrag u Irak jer je odbijala udati se za čovjeka kojega su joj oni odabrali. Ona se pak, po svaku cijenu željela vratiti u Njemačku. Imala je njemačku putovnicu, ali obitelj joj ju je oduzela nakon što su je prisilno prokrijumčarili iz Njemačke. "U tom slučaju smo zamolili njemačko veleposlanstvo u Iraku da se uključi. Ono joj je izdalo novu putovnicu i čak joj platilo avionsku kartu za povratak u Njemačku", priča Eva. Nakon toga je djevojka odmah smještena u jednu od Papatyjinih ženskih kuća.

Papatya tijesno surađuje s berlinskim ustanovama za zaštitu djece. Glavni njemački grad smatra se pionirom po pitanju ponuda za djevojke s migracijskom pozadinom. Berlinski SOS-telefon za zaštitu djece odnedavno nudi i savjetovanja na turskom i arapskom.

Put bez povratka

SOS-telefoni i ustanove za pomoć u krizama su, međutim, samo jedan aspekt, upućuje Eva. Uliti mladim ženama, žrtvama obiteljskog nasilja, samopouzdanje i snagu, proces je koji dugo traje. A na koncu one same moraju odlučiti hoće li se u njega upustiti. Za jednu mladu ženu se može reći da je stala na vlastite noge ako godinama živi sama i ako je završila neku izobrazbu. Ako se onda odluči vratiti obitelji, objašnjava šefica ženske kuće u Berlinu, onda se obično promijeni i dinamika unutar obitelji. Roditelji i drugi članovi obično shvate da je kćer postala samouvjerenija i jača i da se neće dati ugnjetavati.

Jedini pravi put je, međutim, smatra Eva, više se nikada ne vratiti u takvu obitelj. Na to se odlučuje oko polovice djevojaka koje se za pomoć obrate Papatyji u Berlinu. Druga polovica  nakon nekoliko tjedana odmaka počne vjerovati da bi obitelj mogla promijeniti svoje stavove. A takve drastične promjene se u tako kratkom roku ne mogu očekivati, tvrdi Eva. Iz svog iskustva može reći da obitelji te djevojke, nakon njihovog povratka, ponovno počnu zlostavljati.

Strah za goli život

U najgorem slučaju djevojke moraju strahovati i za svoj život. Eva i njezin tim već su imali posla i s ubojstvima iz časti. Eva se još dobro sjeća jedne 15-godišnjakinje. "Njezini roditelji su nam obećali da je neće prisiljavati da se vjenča sa svojim rođakom. Čak su potpisali i ugovor s ustanovom za zaštitu djece." Djevojka je ostala četiri tjedna u ženskoj kući i potom se vratila svojoj obitelji. Eva je nakon toga s njom izgubila svaki kontakt.

Četiri tjedna nakon toga obitelj je djevojku poslala u Tursku. Prisilili su je da se uda za jednog rođaka koji ju je zlostavljao. Djevojka je uspjela pobjeći natrag u Njemačku gdje su joj njezini roditelji rekli da se mora vratiti mužu. Ona je to odbila učiniti, upoznala je drugog muškarca i razvela se od svog rođaka. "Bivši muž ju je nešto kasnije usred bijela dana ubio na ulici", priča Eva.

Taj slučaj je ekstreman i prije je iznimka nego pravilo, ukazuje šefica humanitarne ustanove u Berlinu. Njoj je u više slučajeva uspjelo anulirati brakove, ali potpuno promijeniti stavove i način razmišljanja ljudi, naglašava, puno je teže.