Bez potkoljenice do olimpijskog sna
21. kolovoza 2008
"Izgubila sam nogu, izgubila sam nogu...", stalno je mrmljajući ponavljala Natalie du Toit kada je tog kobnog ponedjeljka 2001. godine u Capetownu ležala na cesti. Ona se nakon treninga na bazenu sa skuterom vozila u školu. Vozačica jednog osobnog automobila ju je, prilikom izlaska s parkirnog mjesta na cestu, jednostavno previdjela i svom snagom "zakačila" njezinu lijevu nogu. Liječnici su je morali amputirati iznad koljena.
Prije nesreće su Natalie smatrali velikim plivačkim talentom. U kvalifikacijama za Olimpijske igre u Sydneyu za dlaku je izbjegla sudjelovanje na igrama. I sada je svemu kraj, karijera je gotova? - s užasom se zapitala. No, nije joj padalo na pamet da se tako lako preda i odustane od svog sna. Samo četiri mjeseca nakon operacije skočila je ponovno u bazen. Godinu dana kasnije, 2002., postigla je povijesni pothvat: plasirala se u finale utrke na 800 metara slobodno na Igrama Commonwealtha.
"U vodi smo svi isti"
Nije se uspjela kvalificirati za "normalnu" Olimpijadu u Ateni 2004., ali je zato na Paralimpijskim igrama te godine osvojila pet zlatnih i jednu srebrnu medalju. No, i dalje je htjela sudjelovati na takmičenjenima za sportaše bez invaliditeta. Uostalom, kako kaže, postoji samo jedan trenutak kada se osjeća hendikepiranom u odnosu na svoje konkurentkinje: kad pri startu utrke mora skinuti protezu i odskočiti s jednom nogom. "U vodi se osjećam apsolutno slobodno. Skočim i isključim sve ostalo. Prestanem biti svjesna toga da mi nedostaje jedna noga", kaže studentica prirodoslovnog fakulteta iz Južnoafričke Republike.
Sve oči uprte u nju
No, pri okretima u bazenu joj je nedostatak potkoljenice ipak predstavljao hendikep, pa se prebacila na plivanje na duge staze - izvan bazena. Na Svjetskom prvenstvu u Sevilli je u utrci na 10 kilometara zauzela sezacionalno četrvto mjesto i tako se kvalificirala za Peking. Imala je čast na svečanosti otvaranja nositi i zastavu za svoju zemlju. Kada je u četvrtak (20.08.) startala u utrci na 10.000 metara sve su oči (i kamere) bile uprte u nju. Upućeni su predviđali da bi mogla doplivati do cilja i među prvih pet. Na kraju je bila 16. što ju je prilično razočaralo, ali je bez obzira na rezultat ipak bila sretna i zadovoljna što je ispunila svoj san. "Htjela sam svim ljudima s hendikepom pokazati da mogu ostvariti sve što žele", rekla je poslije utrke Natalie du Toit. Nju čekaju još nastupi u šest disciplina na Paralimpijskim igrama za dva tjedna, ali sada će prvo proslaviti nastup na "normalnoj" Olimpijadi s, kako je najavila, "fast-foodom i sladoledom". A onda slijede kvalifikacije za iduću Olimpijadu u Londonu 2012. Natalie se ne nada samo nastupu na njoj, već i jednom od prvih pet mjesta.