Bečki list: Srbija kao Ukrajina, Rusija kao Austro-Ugarska

„Austrija je 1908. anektirala Bosnu i Hercegovinu kako bi oslabila srpsko-hrvatski nacionalni pokret čiji je cilj bio ujedinjenje svih južnih Slavena“, piše u gostujućem komentaru koji pod naslovom „Kad je Austrija bila kao Putin“ objavljuje bečki list Die Presse. U tekstu se povlače paralele između tadašnje Austro-Ugarske i današnje Rusije.

Aneksija, kako se navodi, nije smekšala jastrebove u Beču već im je povećala apetite. „Predvođeni šefom generalštaba Conradom von Hötzendorfom došli su do uvjerenja da bi samo rat protiv Srbije riješio problem južnoslavenskog nacionalizma i uvjerio svijet u snagu monarhije."

„Mirovna frakcija, koju su vodili car Franjo Josip, prestolonasljednik Franz Ferdinand i mađarski premijer Istvan Tisza, bila je sve slabija manjina. Baš kao ni austrijska ratna frakcija, ni Vladimir Putin nije smekšan zaposjedanjem dijelova Gruzije i Pridnjestrovlja, već je poslije toga napao i Ukrajinu", navodi se u komentaru.

Dugo priželjkivani rat

Autor gostujućeg komentara, ekonomist i poduzetnik Amos Michael Friedländer, pita se što je dovodilo do daljnje radikalizacije Putina ili Austro-Ugarske. „U oba slučaja su moćnici procjenjivali stanje na temelju svojih ideoloških predodžbi, umjesto na temelju realnosti. Putinova ideologija zahtijeva ponovno uspostavljanje teritorija Sovjetskog Saveza, a austrijska je tražila zadobivanje prevlasti nad Balkanom."

Prema autoru, ratna frakcija u Beču bila je odlučna u namjeri da iskoristi atentat na Franza Ferdinanda 1914. kako bi povela „dugo priželjkivani rat protiv Srbije".

„Još jedna paralela između Austrije 1914. i Putinovog rata protiv Ukrajine je precjenjivanje sposobnosti vlastite vojske i podcjenjivanje reakcije drugih zemalja na agresiju. Austrijska vojska od 140.000 ljudi je u kolovozu 1914. umarširala u Srbiju, ali je pretrpjela ponižavajući poraz i morala se povući“, navodi se u komentaru bečkog lista.

I drugi austrijski porazi, koji su uslijedili, „ušli su u vojnu povijest kao paradni primjer poraza vojski koje su teoretski jače. Putinova vojska je još jedan takav primjer."

„Srbi, iako lošije opremljeni, imali su prednost obrane, boljeg morala trupa, solidarnog otpora stanovništva protiv invazije i sposobno vojno zapovjedništvo koje je vodio načelnik generalštaba Radomir Putnik, koji je već vodio pobjedonosni rat Srbije protiv Osmanskog carstva 1912. godine", navodi autor.

Uvjereni da su nadmoćniji

„Austrijska vojska je skrivila teške ratne zločine“, navodi se i podsjeća da je njemačko-švicarski kriminolog Rudolf Archibald Reiss dokumentirao slučajeve oko 4.000 pobijenih civila, recimo u Šapcu tijekom povlačenja Austrijanaca nakon Cerske bitke. „To podsjeća na zločine ruskih vojnika nad civilima prije povlačenja iz Buče u ožujku prošle godine."

U tekstu se dodaje da ondašnju Austro-Ugarsku i današnju Rusiju povezuje prije svega jedno: „U oba slučaja su napadači bili uvjereni da su nadmoćni, i to ne samo vojno, već i kulturološki. Oni Austrijanci kojima je materinji jezik njemački, a koji su pretežno činili vodeći sloj, smatrali su sebe vrednijima od svih Slavena – i onih unutar monarhije i onih u susjednim državama."

I danas se, tvrdi autor, u Austriji može naići na „tragove“ takvog pogleda na balkanske narode. Kao primjer navodi „neutemeljeni" veto aktualne austrijske Vlade na ulazak Rumunjske i Bugarske u Šengenski prostor.

„Te dvije zemlje sada služe kancelaru da dokazuje kako je čvrst po pitanju azilanata – baš kao što je kažnjavanje Srbije 1914. trebalo pokazati muškost monarhije. Ali, kako nas uči povijest, i onda i sada poslije nadmenosti dolazi sunovrat“, zaključuje se u komentaru bečkog lista Die Presse.

Priredio: N. Rujević

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu