Palästina Lebensfähigkeit

Kada je Mahmud Abbas u rujnu 2011. podnijeo službeni zahtjev za primanje Palestine u punopravno članstvo Ujedinjenih naroda, većina Palestinaca je bila oduševljena: njihov predsjednik, koji je dugo slovio kao neodlučan, sada je krenuo u političku i diplomatsku ofenzivu. Uz to je izjavio da više ne želi pregovarati s Izraelcima - do sada, naime, ti pregovori ionako ništa nisu donijeli.

Abbasova inicijativa je na puno manje razumijevanja i oduševljenja naišla međutim na drugoj strani - Izrael je odlučno odbacuje, Francuska i Velika Britanija su već najavile da je neće podržati, a Sjedinjene Američke Države da će protiv nje uložiti veto u slučaju da se Vijeće sigurnosti većinom glasova izjasni za primanje Palestine u članstvo UN-a. Ali čak i da je situacija drugačija i da Palestina sa svojim zahtjevom prođe u Vijeću sigurnosti, nova država bi se našla pred ogromnim problemima. Mnogi vjeruju, štoviše, da ona uopće ne bi mogla preživjeti. Palestinski teritorij je suviše rascjepkan, gospodarstvo je preslabo, a izraelska vlada po svemu sudeći uopće nije zainteresirana za postojanje neke stabilne palestinske države.

Židovski naseljenici odbacuju palestinsku državu

"Preduvijet za održivu egzistenciju palestinske države je poništavanje rezultata izraelske politike naseljavanja", smatra Moshe Zimmermann, direktor Instituta za njemačku povijest na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. To znači: ili rušenje postojećih naselja ili opcija da njihovi sadašnji stanovnici postanu građanima palestinske države, kaže ovaj povjesničar. A naseljenici ne žele ni jedno ni drugo i zbog toga odbijaju općenito uspostavu palestinske države.

Probleme bi takva država međutim imala i u gospodarskom smislu. Izraelska okupacija je dovela do izostanka značajnijih investicija i do velike nezaposlenosti. Suleiman Abu Dayyeh iz zaklade Friedrich-Neumann u Jeruzalemu je vrlo jasan: "Strogo ekonomski gledano, Palestina ne bi mogla preživjeti". Palestinsko gospodarstvo je onemogućeno u razvoju već i samom činjenicom da se granični prijelazi, kako prema Egiptu tako i prema Jordanu, nalaze pod izraelskom kontrolom. "Palestina nema ni zračnu luku, niti prave ceste niti željezničku vezu sa susjednim zemljama", kaže Abu Dayyeh. Da te zapreke nestanu, Palestina bi mogla ostvariti priličan stupanj neovisnosti putem trgovine, pružanja usluga tranzita i turizma, smatra on.

Izraelska okupacija onemogućava palestinsku privredu

I Moshe Zimmermann vjeruje da problemi s kojima je suočena palestinska privreda mogu biti prevladani. Između Izraela i palestinskih područja postoji doduše velika ekonomska neravnoteža, ali to ne znači da dvije države ne bi mogle međusobno surađivati. Po njegovom mišljenju ni još nerazjašnjena pitanja, poput primjerice problema palestinskih izbjeglica, nisu nepremostiva prepreka. Da se njega pita, trebalo bi dozvoliti povratak svima koji to žele: "To ne bi bilo jednostavno, ali ni nemoguće. Ja ne vjerujem da bi se većina od nekoliko milijuna Paleastinaca koji žive širom svijeta odlučila na povratak, bilo u Izrael, bilo u tu novu palestinsku državu."

Veliki je problem međutim izraelska vlada, smatra Moshe Zimmermann. Predsjednik vlade Benjamin Netanjahu i njegov ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman nisu zainteresirani za uspostavu palestinske države. "U izraelu postoji jaka desna struja za koju je čitava Palestina dio države Izrael", objašnjava Zimmermann. Ta struja načelno odbija formiranje palestinske države. "Ali to izraelska vlada ne može javno reći", dodaje on. I zbog toga postoji rascjep između riječi i djela: na riječima zalaganje za rješenje sukoba, a na djelu nastavak politike naseljavanja palestinski područja.

Autori: Anne Allmeling/ Zoran Arbutina

Odg. ur.: D. Dragojević