Bijedni radni uvjeti u jeftinim trgovačkim lancima
1. ožujka 2009Skraćeno radno vrijeme i neplaćeni prekovremeni sati njihova su svakodnevica. O sindikatu ne može biti ni govora - uprava će im takve ideje srezati već u samom začetku. Tko organizira bilo kakvu vrstu pobune ili ne daj bože štrajk ponekad mu najozbiljnije prijete izmanipulirani dokazi na temelju kojih potom dobiva otkaz. Samo prije nekoliko dana jednoj je prodavačici iz trgovačkog lanca s prehrambenim proizvodima Kaiser's, sud potvrdio trenutni otkaz i to zbog toga što je nakon 30 godina staža pronevjerila dva bona za kauciju za prazne boce u ukupnoj vrijednosti od 1,30 eura! Čak i za ovaj tekst tri su sugovornice pristale na razgovor samo pod uvjetom da se predstave lažnim imenima, a sve iz straha od mogućih sankcija njihovih poslodavaca.
Neplaćeni radni sati
Za Giselu Meisner i njene kolegice već sam početak radnog dana nije dobar. Jer, prvih 30 minuta neće im biti plaćeno. "Kad netko po rasporedu treba raditi četiri sata, možete biti sigurni da će raditi šest: dođete sat ranije i idete kući sat kasnije. Ponekad nemate pauzu, a u četiri sata imate pravo na 30 minuta odmora. I to vam je onda već 2 i pol neplaćena sata. Plate vas za četiri, a vi radite šest i pol."
Ipak, Gisela prihvaća sve uvjete, i one koji nisu u skladu sa zakonom o naknadama. Sve iz straha da ne ostane bez posla. Nije jedina. I njena kolegica Mandy Müller je u istoj situaciji.
"Planiranje dana ili slobodnog vremena ili uopće radnog vremena već odavno ne dolazi u obzir. Morate biti izuzetno prilagodljivi jer će inače već doći pritisak odozgo: 'Nećete? OK. Pred vratima čeka još 4.000 ili 4 milijuna takvih kao što ste vi....' Prošla su vremena kad je čovjek mogao reći, ovaj tjedan radim u ranoj smjeni pa mogu rano kući".
Bolovanje - što je to?
Posjet liječniku nezamisliv je ako radite u ovakvim prodavaonicama. Poseban problem predstavlja zbrinjavanje djece preko dana. Dvije trećine zaposlenih samohrane su majke. Bez baka i djedova ili prijatelja koji mogu uskočiti kad god zatreba, pa i u kasnim večernjim satima kad majka u dućanu radi do 22 pa i do 24 sata, ne bi uopće išlo. Naravno da poslodavci danas radije posao daju mladim ženama bez djece. "Većina ih je mladih. One još nemaju pojma što se zbiva u pravom svijetu rada. Imaju ograničene ugovore, jako se trude. Ali nakon dvije godine redovito dobivaju otkaz, a i tjelesno su iscrpljene. Zamislite samo, kako je to ako svaki dan radite 14 sati bez pauze."
Pritisak na poslu stalno raste, glavobolje i ostali simptomi stresa redovita su pojava. Svejedno, većina žena zbog toga uopće ne pomišlja na odlazak liječniku. Kako bi se zastrašilo ljude od bolovanja, prijeti im se da će im isplate naknada za bolovanje biti obustavljene. Već se događalo da, dok su bolesne, ne dobivaju nikakav novac. Ako nemaju ušteđevinu, moraju i s temperaturom na posao. Gisela Meisner je vjerojatno najstarija u svom poduzeću. Da nije toliko uporna kao što jest, već bi je odavno izbacili s posla, kaže ona.
Mobing
"Pritisak na poslu izgleda ovako: Vi ste jedina u dućanu koja mora raditi točno prema pravilima. Zbog jako puno posla i jer se zapošljava sve manje osoblja, ni u jednom poduzeću ne možete raditi točno prema propisima. Ali najkasnije nakon druge pismene opomene, poslodavac će od vas upravo to tražiti - sve po pravilima. Promatrat će se možete li sve napraviti, kada napravite i najmanju pogešku. Naći ćete se pod velikim pritiskom".
Rad u jeftinim trgovačkim lancima oduvijek je bio težak. Ali nakon što je u Njemačkoj ukinuto obavezno vrijeme kad se prodavaonice moraju zatvarati te otkako je produženo njihovo radno vrijeme, zaposlenika je sve manje, pa žene moraju raditi za dvojicu.1,2 milijuna ljudi radi u vele i maloprodaji, 99 posto su žene. Vlasnici najvećih lanaca jeftinih trgovina u Njemačkoj, Aldija i Lidla, u kojima vladaju isti ili slični uvjeti, trojica su najbogatijih ljudi u zemlji.
Autor: Henriette Wrege/Snježana Kobešćak
Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm